Mehanizam za oporavak i otpornost

U srpnju 2020. čelnici EU-a su se složili oko prijedloga sveobuhvatnog proračuna Europske unije za novo sedmogodišnje razdoblje u iznosu od 1824,3 milijarde eura, a koji u okviru višegodišnjeg financijskog okvira vrijednosti 1074,3 milijarde eura predviđa i izvanredni proračun za oporavak od 750 milijardi eura kroz novi financijski instrument Next Generation EU (NGEU).

Dio sredstava potrebnih za rješavanje izazova uzrokovanih pandemijom COVID-19, do 750 milijardi eura, EU će osigurati sredstva posuđivanjem na tržištu kapitala, a Europska komisija će biti ovlaštena u ime Unije djelovati na financijskim tržištima.

EU će posuđena sredstva koristiti isključivo u svrhu rješavanja posljedica krize uzrokovane COVID-19, putem Next Generation EU (NGEU). Dio sredstva iz NGEU, državama članicama će biti dostupan u obliku zajmova (360 milijardi eura), a dio u  obliku bespovratnih sredstava (390 milijardi eura) i to kroz sedam programa. Jedan od programa je Mehanizam za oporavak i otpornost (Recovery and Resilience Facility). S financijskom omotnicom od 672,5 milijardi eura navedeni je mehanizam okosnica instrumenta za oporavak Next Generation EU.

Kroz Mehanizam za oporavak i otpornost će se državama članicama pomoći u prevladavanju gospodarskih i socijalnih posljedica pandemije COVID-19. Mehanizam bi trebao osigurati zelenu i digitalnu tranziciju te izgradnju održivijih i otpornijih gospodarstva država članica. Zelena tranzicija će se poticati ulaganjima u reforme i ulaganjima u zelene tehnologije i izgradnju kapaciteta, uključujući biološku raznolikost, energetsku učinkovitost, obnovu zgrada i kružno gospodarstvo, istodobno doprinoseći klimatskim ciljevima EU, promičući održivi rast, otvaranje radnih mjesta i očuvanje energetske sigurnosti.

Kako bi dobile potporu iz Mehanizma za oporavak i otpornost, države članice moraju izraditi nacionalne planove za oporavak i otpornost u kojima se utvrđuju njihovi programi reformi i ulaganja do 2026. Pri tome je ključno naglasiti da će se napredak i implementacija mjera pratiti u okviru Europskog semestra, kako bi se osigurala koordinacija i komplementarnost nacionalnih ciljeva razvoja s načelima Pariškog sporazuma i ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda.

Infografiku možete pogledati ovdje.


Poslali smo pakete s opremom za uštedu energije sudionicima projekta „Zajedno do ugodnijeg stanovanja 4“

Projekt „Zajedno do ugodnijeg stanovanja 4“ nastavak je istoimenih projekata na temu energetskog siromaštva koji za cilj ima utvrđivanje specifičnih energetskih potreba i uvjeta stanovanja osoba s invaliditetom te shodno rezultatima potaknuti donošenje adekvatnih lokalnih politika i mjera. Projekt se provodi uz financijsku podršku Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba. Projekt stavlja naglasak na potrebu za jednakim mogućnostima svih stanovnika Grada Zagreba podizanjem kvalitete života ranjivih skupina, ovdje se referirajući na osobe s invaliditetom. Kako bi bolje razumjeli njihove potrebe razgovarali smo s osobama koje se skrbe za osobe s invaliditetom. Prema njihovim odgovorima pripremili smo i poslali personalizirane pakete koji su obuhvaćali energetski učinkovitu opremu koja će im pomoći u uštedi energije (štedne led žarulje, perlatore za vodu, štedne glave za tuš, refleksijske folije za postavljanje iza radijatora i sl.).

 


Prijenosni baterijski sustavi

Pristup električnoj energiji jedan je od najznačajnijih infrastrukturnih priključaka, koji prožima sve aspekte ljudskog djelovanja i koji uglavnom uzimamo zdravo za gotovo. Na lokacijama bez pristupa elektroenergetskom sustavu možemo zaboraviti na luksuze na koje smo navikli: električna rasvjeta, računala, električni alati, hlađenje hrane… Čak i u gradovima se povremeno možemo naći u situacijama bez struje, prekidi napajanja u trajanju od nekoliko minuta dovoljni su da većina ljudskih aktivnosti stane. Višesatni ili višednevni periodi bez struje su najčešće posljedica izvanrednih događaja kao što su, na primjer, namjerne sabotaže ili prirodne katastrofe (potresi, poplave…). Nasreću, takvi događaji su rijetki, no prestanak opskrbe električnom energijom tada dodatno otežava reakciju i daljnje djelovanje za povratak u normalno stanje.

U situacijama gdje nema pristupa električnoj mreži (off-grid), uobičajeno se poseže za alternativnom opcijom koju predstavljaju mali agregati na fosilna goriva. Njihove prednosti su relativno niska cijena, mogućnost transporta i raspoloživost električne energije dok ima goriva. Mane su im emisija štetnih plinova, buka koju stvaraju za vrijeme rada, potrošnja goriva i potreba za održavanjem. Razvojem tehnologije baterija, solara i učinske elektronike, baterijski sustavi postali su zanimljiva alternativa agregatima u određenim slučajevima. Zadnjih godina možemo primijetiti sve veći broj sustava na lokacijama bez mreže. Takvi sustavi uglavnom su stacionarni, odnosno dio su kućne instalacije, nisu lako prenosivi i potrebno je određeno vrijeme za njihovo postavljanje.

Ovakvi se sklopovi često nazivaju i “hibridni sustavi”, što znači da je moguće kombinirati više izvora energije, ovisno o tome koji je izvor raspoloživ: sunce i vjetar (obnovljivi izvori čija proizvodnja ovisi o lokaciji, godišnjem dobu i trenutnim atmosferskim prilikama), vozila (alternator), električna mreža ili agregati. Iako baterijski sustavi mogu biti alternativa agregatima, te dvije tehnologije se mogu vrlo dobro nadopunjavati: baterije pokrivaju razdoblja manje potrošnje, dok se agregat pali samo pri većoj potrošnji ili u slučaju da Sunčevo zračenje ne daje dovoljno energije. Tako je moguće dobiti najbolje od baterija i agregata: većinu vremena imamo tih i čist izvor struje, u kombinaciji s energijom iz dizela ili benzina. Agregat radi manje, pa se time smanjuju buka, zagađenje, potrošnja goriva i trošak.

Napretkom tehnologije navedenih komponenti koje čine ovakve sustave, one postaju sve manje i lakše. To se pogotovo odnosi na invertere i razne tipove litijskih baterija, koje su višestruko lakše od olovnih za isti kapacitet. Manje dimenzije i manja težina omogućavaju da se jači sustavi upakiraju u blokove koji su pogodni za transport. Kad se tome pridoda dizajn koji omogućava prenosivost i brzo spajanje s izvorima i trošilima, dobivamo uređaje koji se po jednostavnosti korištenja i prenosivosti približavaju power banku za punjenje mobitela, a po mogućnostima su usporedivi sa stacionarnim baterijskim sustavima: postavljanje ovakvog sustava sastoji se od donošenja na mjesto korištenja, spajanja s trošilima i izvorima - “Plug and play”. U prijenosnoj izvedbi, ovakav energetski sustav prestaje biti dio fiksne instalacije u objektu i postaje uređaj koji može se po potrebi može koristiti i na drugim lokacijama i za druge primjene.

U idućim godinama možemo očekivati sve širu primjenu baterijskih sustava: tehničke performanse ovakvih sustava će napredovati, biti će jednostavniji za korištenje, a njihova cijena niža. Ipak, malo je vjerojatno da će baš svako kućanstvo imati potrebu za svojim sustavom i da će si ga moći priuštiti. Možda je izglednija situacija u kojoj ovakve uređaje posjeduju institucije i tvrtke, te ih koriste ili iznajmljuju/daju na korištenje:

Primjerice, škola koja ima prijenosnu bateriju može je iskoristiti za napajanje razglasa, rasvjete i računala pri organizaciji događanja u dvorištu škole ili nastave u prirodi. Građevinska tvrtka može bateriju koristiti za napajanje alata na gradilištima bez električne energije, a tvrtka koja se bavi organizacijom festivala može izbjeći najam agregata i smanjiti troškove. U kombinaciji sa solarnim panelima, baterija u kućanstvu može služiti za pokrivanje dijela potrošnje energijom Sunca, a po potrebi se koristiti za radove oko kuće ili za napajanje na izletima. U iznimnim slučajevima kada dolazi do prekida opskrbe električnom energijom, baterije u institucijama, poslovnim prostorima i kućanstvima mogu preuzeti napajanje najbitnijih uređaja: rasvjete, hladnjaka, zamrzivača, računalne opreme i ventilacije.

Prenosivost sustava omogućuje da se oni mogu prema potrebi poslati u područja pogođena nepogodama, kao pružanje “energetske prve pomoći”, privremenog sustava za opskrbu strujom. Imajući u vidu više mogućih primjena, prijenosne baterije imaju potencijal postati dijelom fleksibilne prijenosne infrastrukture, koja u normalnom radu doprinosi energetskoj učinkovitosti i kvaliteti života, a u kriznim situacijama postaje samostalan sustav za opskrbu električnom energijom.

Veći broj ovakvih sustava u rukama građana i institucija može doprinijeti smanjenju korištenja agregata, smanjenju zagađenja i povećanju energetske otpornosti (eng. resilience) društva. Baš poput zalihe brašna i vode, u izvanrednim situacijama može biti korisno imati i zalihu struje. Barem za prvu ruku.

 

Tekst je pripremio DOOR-ovac Luka Majić. 


Kraj najtoplijeg desetljeća u Europi s rekordnom 2020. godinom

Europska organizacija Copernicus Climate Change Service (C3S) objavila je podatke koji pokazuju da je globalno, 2020. godina izjednačena s prethodno rekordnom najtoplijom 2016. godinom. Time je 2020. godina zasjela na sami vrh ljestvice najtoplijih godina u Europi otkako postoje službena mjerenja i to kao 0.4°C toplija od 2019., prethodno najtoplije godine.

Temperatura zraka na visini od dva metra u 2020-toj u usporedbi s prosjekom razdoblja 1981-2010. Izvor: ERA5. Izvor: Copernicus Služba za klimatske promjene/ECMWF

Gotovo cijela sjeverna hemisfera imala je iznadprosječne temperature. Dijelovi Arktika i sjevernog Sibira zabilježili su u 2020. godini neka od najvećih godišnjih temperaturnih odstupanja od prosjeka, s amplitudom od 3°C, pa čak i preko 6°C za cijelu godinu. Osim toga, u drugoj polovici godine arktički led bio je znatno niži od prosjeka u to doba godine, s tim da su u srpnju i listopadu zabilježene najniže razine morskog leda za te mjesece.

C3S također izvještava da su koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi nastavile rasti do 2.3 ppm godišnje dosežući do sada neviđeni globalni maksimum od 413 ppm tijekom svibnja 2020. Maksimum je dosegnut unatoč izvanrednoj situaciji pandemijskog lockdowna, koji je rezultirao smanjenjem CO2 emisija iz fosilnih goriva od 7%.

Izvor: Sveučilište u Bremenu za Službu za klimatske promjene Copernicus (C3S) i Službu za nadzor atmosfere Copernicus (CAMS) koju provodi ECMWF

Slažemo se s voditeljem Službe za klimatske promjene Copernicus (C3S), Carlo Buontempo: „Nije iznenađenje da je posljednje desetljeće bilo najtoplije zabilježeno te je još jedan podsjetnik na hitnost ambicioznog smanjenja emisija kako bi se spriječili negativni klimatski utjecaji u budućnosti." Podatci nam pokazuju da nemamo više vremena za neaktivnost i dok se neto globalne emisije ne smanje na nulu ne možemo ublažiti utjecaj klimatske krize.

Više informacija o 2020. godini, mogu se pronaći ovdje: https://climate.copernicus.eu/sites/default/files/2021-01/C3S-Annualtempdata-2020.pdf


Usvojen Akcijski plan održivog energetskog razvoja i prilagodbe na klimatske promjene (SECAP) za Grad Rijeku

Na 31. sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke koja se održavala 17. 18. i 19. prosinca 2020., vijeće je usvojilo i Akcijski plan održivog energetskog razvoja i prilagodbe klimatskim promjenama Grada Rijeke (SECAP) koji donosi ukupno 24 mjera ublažavanja klimatskih promjena i 16 mjera prilagodbe na klimatske promjene. Mjere ublažavanja provedene do 2030. godine rezultirat će smanjenjem emisije CO2 u 2030. godini od 47,32 % u odnosu na referentnu godinu 2008., čime se zadovoljava cilj od 40 % prema Sporazumu gradonačelnika.

Usvojeni plan je jedan od rezultata projekta Compete4SECAP s ciljem implementiranja sustavnog gospodarenja energijom u SECAP i doprinosa smanjenju emisija CO2 do 2030. godine.

SECAP je plod suradnje DOOR-a i tima za energetsku učinkovitost Grada Rijeke.


Nova platforma za učenje o klimatskim promjenama

Platforma za e-učenje projekta ClimAlt sada je online!

Platforma za e-učenje je besplatna i dostupna na 4 jezika (bugarski, hrvatski, engleski i talijanski). Što se tiče e-kolegija, pronaći ćete 3 glavna poglavlja (Uzroci-Utjecaji-Alternative) podijeljena u 7 modula i 14 predavanja. Svaki modul uključuje video predavanja (10 sati), kvizove predloženo štivo. Također ćete pronaći i snimke 4 webinara realiziranih na kraju kolegija u kojima su stručnjaci i predstavnici udruga prezentirali neke primjere organizacija koje proaktivno doprinose rješavanju problema klimatskih promjena. Ta 4 webinara usredotočena su na: međusobne veze između Covid19 i klimatskih promjena; agroekologiju i klimatske promjene; EU sredstva za postizanje energetskih ciljeva i praktična rješenja za kućanske sustave grijanja i hlađenja.

Pregledajte različite module o znanostima o klimatskim promjenama, posljedicama i utjecajima globalnog zatopljenja na okoliš i društvo, pokretima klimatske pravde - od uvida u međunarodne i europske politike do radnji koje mi kao građani možemo prakticirati.

Platformi za e-učenje možete pristupiti ovdje.


DOOR ima novog člana Upravnog odbora

Novi član našeg Upravnog odbora je Marko Delimar. Redoviti je profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu (FER). Voditelj je Studija energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora u Šibeniku (dislociranog sveučilišnog preddiplomskog studija Sveučilišta u Zagrebu). Sudjelovao je u brojnim projektima održive/zelene energetike. Član je međunarodne organizacije IEEE, najveće svjetske tehničke profesionalne udruge, u kojoj je četiri godine bio član Upravnog odbora i dvije godine glavni tajnik, a trenutačno je predsjednik IEEE Odbora za Europske javne politike te član Upravnog odbora IEEE Zaklade.


Vijeće EU je donijelo konačno stajalište o paketu Obzor Europa te je postignut dogovor predsjedništva Vijeća s Europskim parlamentom

Obzor Europa okvirni je program EU-a za istraživanje i inovacije za razdoblje od 2021. do 2027. Njime se utvrđuju ciljevi, proračun, oblici financiranja EU-a i pravila za osiguravanje takvih sredstava u području istraživanja i inovacija. Vijeće je 29.09.2020. donijelo konačnu odluku o predloženoj Uredbi o uspostavi Obzor Europa paketa (Uredba o Obzoru Europe) i o predloženoj odluci o posebnom programu za provedbu Obzora Europe (Odluka o posebnom programu za provedbu Obzora Europa).  U okviru Njemačkog predsjedanja Vijećem, 11. prosinca 2020. postignut je privremeni politički dogovor s Europskim parlamentom  o predloženoj Uredbi o uspostavljanju Obzor Europa programa, okvirnog programa EU-a za istraživanje i inovacije za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

Usuglašene su i odredbe koje reguliraju međunarodnu suradnju i pridruživanje trećih zemalja Obzoru Europa, kao i o odredbe o sinergijama s drugim programima financiranim iz  proračuna EU.

Glavni elementi sadržani u privremeno dogovorenom tekstu 11.prosinca 2020. uključuju:

  • Proračunska pitanja: odnose se na unutarnju raščlambu cjelokupnog proračuna programa, uključujući dodatna sredstva koja proizlaze iz marži prema gornjim granicama Višegodišnjeg financijskog okvira (MFF) i na novčane kazne za konkurenciju.
  • Sinergije s drugim programima EU-a: postignut je dogovor da će se većina odredbi povezanih sa sinergijom povezati u jedan članak, te je usuglašeno kako bi različiti drugi EU- programi trebali podržavati i dopunjavati program Obzor Europa;
  • Međunarodna suradnja i udruživanje trećih zemalja: privremeni sporazum uspostavlja ravnotežu između otvorenosti i atraktivnosti u odnosu na međunarodne partnere, s jedne strane, i uzajamnosti i zaštite strateških interesa EU, s druge strane. Pri čemu je poštovanje ljudskih prava jedan od specifičnih kriterija za pridruživanje trećih zemalja programu.

Sporazumom o dva zakonodavna akta dogovorena  u rujnu otvoreni je put finalizaciji pregovora s Europskim parlamentom  i za  brzo usvajanje paketa do kraja godine. Privremeno dogovoreni tekst s Europskim parlamentom dostavit će se odboru stalnih predstavnika Vijeća na analizu 18. prosinca 2020. Nakon političke potpore Vijeća i Europskog parlamenta, on će biti osnova za buduće usvajanje predložene uredbe u drugom čitanju.

Naslovna fotografija je preuzeta s web stranice Obzor 2020

Preliminarna struktura Obzor Europa programa, izvor slike: https://ec.europa.eu/info/horizon-europe_en#proposal.

Prije točno pet godina počela je najmiroljubivija revolucija u povijesti

Stjecajem okolnosti, nikad nisam pošteno naučila povijest. Miješaju mi se davno naštrebani mirovi i ugovori, paktovi i sporazumi, Aachen, Versaille, Rapallo, München… Ne znam više ni kojim je od njih počeo neki rat, ni kojim je završio. Ali, jednu stvar jako dobro znam. Nijedan od njih nije donesen jednoglasno podignutim rukama predstavnika 195 zemalja. Ovaj presedan dogodio se na današnji dan prije 5 godina prihvaćanjem Pariškog sporazuma. Bilo je to na 21. Konferenciji stranaka (zapravo država), točno dvadeset godina nakon prve konferencije Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i otprilike 130 godina nakon objave prvih dokaza o tome da bismo spaljivanjem fosilnih goriva mogli promijeniti sastav atmosfere i naškoditi živim bićima na plavom planetu. Taman je toliko godina i trebalo da ga unakazimo do te mjere da to sad jasno vidimo.

Sjećate li se gdje ste bili 12. prosinca 2015. godine? Nije baš neki upečatljiv datum, priznajem. Bilo je hladno, bez snijega naravno, na kopnu magluština, na moru sunce. Meni doduše i nije bilo odveć bitno kakvo je vrijeme jer sam dan provela u redakciji nosa zalijepljenog za ekran čekajući objavu da je Pariški sporazum prihvaćen. I unatoč mojoj savršenoj  sposobnosti da zaboravim važne povijesne ličnosti i izjave, riječi predsjednika Hollanda neću zaboraviti. „Imali smo u Parizu kroz povijest mnogo revolucija. Ova danas je najljepša i najmiroljubivija koju smo ikad proveli – revolucija za klimatske promjene!“

Pariškim sporazumom 195 zemalja svijeta obvezalo se da će se početi ozbiljno baviti klimatskom krizom, da će osjetno smanjiti emisiju stakleničkih plinova i time zadržati porast globalne temperature značajno ispod 2 Celzijeva stupnja, po mogućnosti na 1,5. Neprecizne riječi kao što je značajno i osjetno namjerno su ovdje. Sporazum je, naime, poseban po tome što ni jednu zemlju ne obvezuje da učini nešto što nije u skladu s njezinim mogućnostima i željama.

Na konferenciju u Parizu brojne su zemlje došle s već pripremljenim obećanjima za doprinos zajedničkom cilju, a neke od njih odnose se već na 2020. ili 2021. godinu. Island se, na primjer, obvezao da će smanjiti emisiju CO2 za 30 %, Maršalovi otoci ta čak 40 %. Maldivi su se obvezali na ugljičnu neutralnost, a Peru na prestanak krčenja šuma, a Togo na povećanje šumske površine za 30%. A sve je to tek početak.

U članku 22. sporazuma, dogovoreno je da će potpisivanje započeti, simbolično, na Dan planeta Zemlje sljedeće godine u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku i da će trajati 365 dana. 175 zemlja, a među njima i Hrvatska, učinilo je to već toga dana, još 19 do kraja 2016. godine, a posljednji Uzbekistan nekoliko dana prije sljedećeg Dana planete Zemlje.

Pariški sporazum, dogovoreno  je, ne može stupiti na snagu sve dok ne bude zadovoljen takozvani „dvostruki prag“ odnosno dok mu se formalno ne pridruži 55 zemalja koje čine 55 % globalnih emisija. To se dogodilo 5. listopada 2016. godine, a Sporazum je službeno stupio na snagu 30 dana kasnije. Prva zemlja koja je ratificirala sporazum je Fiji, 12. veljače 2016., jedna od otočnih zemalja najpogođenijih klimatskim promjenama, suočena s katastrofalnim poplavama, strahovitim tropskim olujama i gubicima ogromnih količina ribe. Hrvatska je u proljeće 2017. donijela Zakon o potvrđivanju Pariškog sporazuma kojega je izglasala 24. svibnja iste godine. Posljednja je to učinila Angola, ljetos.

Za razliku od Kyotskog protokola koji je donesen 18 godina i 1 dan ranije, Pariškom sporazumu pristupila je i Amerika koja je 2015. godine još imala razumnog predsjednika. Zemlja koja ispušta u atmosferu najveće količine stakleničkih plinova po stanovniku, u međuvremenu je najavila napuštanje sporazuma. Formalnom procedurom sporazum je u Sjedinjenim državama ratificiran 3. studenog 2019. godine, no već je tada prošlo dvije godine otkad je onaj riđokosi klaun najavio da Amerika neće imati ništa s tim. Ako se želite dobro nasmijati, potražite njegov govor od 1. lipnja 2017. u kojem je nadrobio toliko gluposti da to jednostavno nema smisla ovdje navoditi. Već sljedećeg dana, 4. studenog 2019. godine američka vlada je formalno istupila iz sporazuma kojega je dan prije ratificirala, a istupanje je stupilo na snagu 4. studenog ove godine. Srećom, u međuvremenu je Amerika izabrala novog predsjednika dovoljno starog da je i sam itekako svjestan klimatskih promjena, dovoljno pametnog da zna da u ovakvim stvarima treba slušati znanstvenike, a ne Facebook-proroke, i dovoljno dalekovidnog da ponovno priključivanje sporazumu najavi već za svoj prvi dan u ovalnom uredu.

Unatoč hladnoći toga dana, 12. prosinca, 2015. godina bila je u Hrvatskoj jedna od pet najtoplijih, a na svijetu najtoplija do tada. Sljedeća je bila još toplija. U međuvremenu je koncentracija CO2 porasla s 404 na 417 ppm jer smo odaslali u atmosferu novih 180 milijardi tona CO2. Krenuo je najveći val migracija u povijesti, Nemo je u odumirućem koraljnom okolišu tropskog Pacifika uspio pronaći Dori, Hrvatska je postala viceprvakom nogometnog svijeta, otplovio je Oliver, Greta je doplovila preko Atlantika u Ujedinjene narode, a David Attenborough napravio je najljepši i najpotresniji film o klimatskim promjenama kojega ste ikad vidjeli. Uz film je izašla je i knjiga koju se nadam nositi na 26. COP koji će se u studenom sljedeće godine održati u Glasgowu. Zamolit ću Sir Davida da mi je potpiše. No to je samo jedan od ciljeva zacrtanih za novu klimatsku konferenciju.

Tekst je napisala DOOR-ovka Dunja Mazzocco Drvar, možete ga pronaći i na portalu RTL.hr.


Čelnici Europske unije postigli dogovor o povećanju klimatskog cilja EU 2030 za smanjenje emisija stakleničkih plinova

Čelnici EU-a na sastanku u Bruxellesu složili su se oko prijedloga Europske komisije o povećanju klimatskog cilja za 2030. godinu za smanjenje emisija stakleničkih plinova na 55%, u odnosu na prethodno usuglašeni cilj od 40%. Ovo povećanje dolazi u trenutku približavanja pete godišnjice Pariškog sporazuma 12.12., ali nažalost ni njime se ne doseže razina smanjenja emisija potrebnih da bi EU pridonijela ograničavanju porasta temperature na 1,5 ° C.

U rujnu 2020. godine  Europska komisija je u svom Planu za klimatske ciljeve predložila najmanje 55% smanjenje neto emisija do 2030. godine,  kao prijeko potreban korak za postizanje klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. godine.

Iako ovaj pomak predstavlja značajan korak naprijed u odnosu na prethodni cilj, novi cilj također nije u skladu s najnovijim dostupnim rezultatima znanstvenih istraživanja i načelima Ujedinjenih naroda o pravičnosti koji zahtijevaju da se EU obveže na najmanje 65% smanjenja emisija do 2030. godine.

Također, suprotno prethodnom cilju, novi cilj je zapravo „neto“ i uključuje ponore ugljika iz sektora korištenja zemljišta i šumarstva. To znači da će se veliki emiteri, uključujući i promet u kojem emisije još uvijek rastu, morati manje dekarbonizirati kako bi se postigao dogovoreni cilj. Kao što je Komisija naznačila u svom Planu za klimatske ciljeve za 2030., ako EU bude uspješna u provedbi ciljeva vezanih uz biološku raznolikost, uklanjanje ugljika moglo bi predstavljati i do 5% emisija. U tom slučaju novi postavljeni cilj smanjenja emisija iznosi zapravo samo 50%.

Komentirajući ishod Europskog vijeća, Wendel Trio, direktor Mreže za klimatske akcije (CAN) Europe izjavio je:

Postizanje sporazuma o novom klimatskom cilju vitalan je i nužan korak koji će pomoći u ograničavanju eskalacije klimatske krize. Na predstojeću godišnjicu Pariškog sporazuma, EU sada mora uvjeriti druge velike proizvođače emisija da povećaju svoje klimatske ambicije za 2030. uoči COP26 sljedeće godine.

No s obzirom na duboku egzistencijalnu prijetnju s kojom se suočavamo, čelnici EU-a ne mogu dopustiti da se prekomjerne emisije nastave još jedno desetljeće i morat će povećati dogovoreni cilj. Znanost je jasna da je barem 65% smanjenja emisija pravi napredak. Europsko vijeće dalo je zeleno svjetlo institucijama EU da iduće godine nastave s nadogradnjom zakonodavstva EU. Sada je taj predmet u rukama Europskog parlamenta i Vijeća kako bi se zakonodavstvo EU uskladilo s povećanim ambicijama i ciljevima Pariškog sporazuma.

Žao nam je što su se čelnici složili oko postavljanja ciljeva za smanjenje emisija koji su u suprotnosti od ciljeva zaštite prirode i pozivaju Komisiju da osigura da svi budući zakoni drže strogu podjelu između ova dva procesa. "

Zaključke Vijeća možete pročitati ovdje: https://www.consilium.europa.eu/media/47296/1011-12-20-euco-conclusions-en.pdf.

Tekst je preuzet iz javnog priopćenja poslanog od strane Climate Action Network (CAN) Europe. DOOR podupire CAN-ovo stajalište te se slaže s navedenim osvrtom na donesenu odluku o povećanju klimatskog cilja EU 2030 za smanjenje emisija stakleničkih plinova.


Održali smo predavanje u sklopu projekta Zajedno do ugodnijeg stanovanja 4

U okviru projekta “Zajedno do ugodnijeg stanovanja 4” za sudionike  projekta  održano je predavanje o energetskom siromaštvu. Projekt „Zajedno do ugodnijeg stanovanja 4“ provodi udruga DOOR uz financijsku podršku Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba. Tijekom predavanja Slavica Robić iz DOOR-a je predstavila probleme s kojima se suočavaju mnoga kućanstva, a koji su uzrokovani ili usko povezani s energetskim siromaštvom. Kroz svoj dosadašnji rad na području energetskog siromaštva DOOR-a je zagovarao niz mjera jednostavne uštede energije koje se mogu implementirati u kućanstvima, ali i niz preporuka za unapređenje javnih politika u energetskom, ali i području socijalne skrbi čija bi primjena dovela do smanjenja energetskog siromaštva. Projekt „Zajedno do ugodnijeg stanovanja 4“ nastavak je projekata koje je DOOR uz financijsku podršku Grada Zagreba provodio u razdoblju od 2016. do 2019. godine.


Analiza 6 nacionalnih planova otkriva da u EU nedostaju mjere za suzbijanje energetskog siromaštva

„Rješavanje energetskog siromaštva putem nacionalnih energetskih i klimatskih planova: prioritet ili prazno obećanje?“

Nova analiza Nacionalnih energetskih i klimatskih planova, politika i mjera u šest zemalja srednje i istočne Europe otkriva da rastući problem energetskog siromaštva i dalje nije adekvatno pokriven ključnim dokumentima u području klimatskih i energetskih javnih politika. Izvještaj, koji su pripremile nevladine organizacije i istraživači iz cijele Europe, otkriva da Hrvatska, Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija nisu uspjele pružiti jasnu definiciju energetskog siromaštva u svojim nacionalnim planovima, što je minimum koji zahtijeva EU.

Europska komisija je prepoznala energetsko siromaštvo kao jedan od tri ključna prioriteta u strateškom okviru za obnovu zgrada, stvaranja novih zelenih mjesta i podizanje kvalitete života, čiji su sastavni dio i Smjernice o energetskom siromaštvu. A sve kako bi potaknula države članice na povećanje aktivnosti u području borbe protiv energetskog siromaštva. Sukladno odredbama postojećeg pravnog okvira Europske unije  države članice moraju u okviru svojih Nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP) i dugoročnih strategija razvoja (NLTS) utvrditi definicije i pokazatelje, rokove i mjere  za smanjenje energetskog siromaštva [1].

Ovo izvješće pokazuje da alati, politike i mjere, ni u jednom  analiziranom Nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, ne uspijevaju riješiti temeljne uzroke energetskog siromaštva u Europi. Uz to, ni jedna od zemalja obuhvaćenih izvještajem, osim Češke, nije usvojila svoje konačne dugoročnu strategiju razvoja. Pri tom je ključno naglasiti da ni češka strategija dugoročnog razvoja ne uključuje pregled mjera za suzbijanje energetskog siromaštva koje ozbiljno pogađa regije koje najviše ovise o ugljenu.

Energetsko siromaštvo je kontinuirani problem svih šest zemalja. Procjenjuje se da u Sloveniji oko 22,7% građana živi u neadekvatnim – vlažnim i loše izoliranim domovima. U 2017. godini u Hrvatskoj 17,5% građana zbog financijskih poteškoća nije bilo u mogućnosti na vrijeme platiti račune za komunalne usluge. Za usporedbu prosjek EU iznosi 6,6%.

Izvješće poziva države članice da hitno počnu raditi na suzbijanju  problema energetskog siromaštva i  podizanju kvalitete života svojih građana s obzirom da globalna zdravstvena pandemija prisiljava milijune  građana  da više borave u svojim domovima koji nisu prikladni za kvalitetan život.

Cilj preporuka u okviru Izvješća je potaknuti Europsku komisiju da osigura financijska sredstva za obnovu obiteljskih kuća i višestambenih zgrada, te  da predloži mjere kojima će se najmanje utrostručiti trenutna stopa obnove. Pritom je istovremeno potrebno prilagoditi zakonodavne okvire država članica te uključiti jasne definicije i kriterije za energetsko siromaštvo a kako bi se što je prije moguće pomoglo najugroženijim građanima pogođenim energetskim siromaštvom.

 

Direktor CAN Europe, Wendel Trio rekao je:

„Jasno je da čelnici zemalja članica srednje i istočne Europe moraju odmah započeti s razvojem nacionalnih politika i mjera za zaštitu najugroženijih građana i povezati te politike s mjerama energetske učinkovitosti, obnovljivim izvorima energije, obnovom zgrada i zaštitom ranjivih potrošača. Usvajanjem proračuna Europske unije i povećanjem klimatskih ciljeva do  2030. na razini EU, u prosincu, Europsko vijeće neće samo d podržati razvoj i provedbu ovih mjera već će pomoći EU-u da dođe korak bliže postizanju ciljeva Pariškog sporazuma. "

Martha Myers-Lowe, aktivistica za energetsko siromaštvo, Friends of the Earth Europe, rekla je:
„Dok Covid-19 kriza tjera milijune europskih kućanstava na rub, građani pogođeni energetskim siromaštvom iznevjereni su kontinuiranim nedjelovanjem. Ova analiza pokazuje da se svaka zemlja koju smo analizirali ne uspijeva uhvatiti u koštac sa široko rasprostranjenim energetskim siromaštvom - nisu ni blizu minimumu EU-a. Pozivamo države članice da preispitaju svoje planove u svjetlu Vala Obnove EU-a koji daje prednost energetski siromašnima i priliku državama članicama da uvedu rješenja tako da nitko ne ostane u mraku i hladnoći. "

Wojciech Szymalski, ISD Foundation, Poljska:
“Energetsko siromaštvo veliki je problem u Poljskoj te je u snažnoj korelaciji s razinom onečišćenja zraka.  Onečišćenju zraka u Poljskoj doprinose u velikoj mjeri peći na ugljen koje se koriste u privatnim kućama i stanovima. Štednjake treba mijenjati, ali mnogi ljudi to sebi ne mogu priuštiti. U Poljskoj energetsko siromaštvo predstavlja dublji problem. Ono nije problem samo na razini potrošnje energije ili visine računa za energiju. Unatoč činjenici da su nacionalne vlade problem počele rješavati kroz program „Čist zrak“, još uvijek treba proučiti i učiniti mnogo više. Jedinice lokalne samouprave i organizacije civilnog društva trebale bi biti aktivnije u pružanju podrške provedbi mjera. Stoga je ključno djelovati na lokalnoj razini. "

Miljenka Kuhar, DOOR, Hrvatska:
„Energetsko siromaštvo nije samo goruće pitanje za milijune europskih građana, već i pitanje koje zahtijeva pristup  višesektorski pristup. Njegovi su uzroci duboko ukorijenjeni u osobnom socioekonomskom statusu, ali posljedice nadilaze financijske aspekte i uzrokuju značajan emocionalni teret kao i utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje pojedinca. Područja poput zdravlja, rodnog aspekta ili kvalitete života  se često zanemaruju kada se govori o energetskom siromaštvu. Ali za građane koji žive u energetski siromašnim kućanstvima to su vrlo važna  pitanja. I to je samo jedan od razloga zašto je ključno raditi na povezivanju i jačanju međusektorske  suradnje kada govorimo o energetskom siromaštvu. Ključno je započeti otvorenu i uključivu raspravu ne samo o energetskim aspektima energetskog siromaštva, već i o njegovim financijskim, etičkim, rodnim i zdravstvenim aspektima. "

Dušana Dokupilová, Institut za predviđanje, Slovačka akademija znanosti, Slovačka:
“Energetsko siromaštvo se čini kao veliki problem  u čijem se rješavanju državne institucije boje sudjelovati. To može biti uzrokovano vrlo niskim razumijevanjem problema energetskog siromaštva zbog nedostatka duboke nacionalne analize. U tom kontekstu, slovački NECP pokazuje vrlo mali interes za rješavanje problema energetskog siromaštva. Slovačka akademija znanosti jedna je od prvih institucija u Slovačkoj koja je započela s aktivnostima koje nastoje objasniti i približiti ovaj složeni problem donositeljima odluka u Slovačkoj. "

Tomislav Tkalec, FOCUS Udruga za održivi razvoj / Prijatelji Zemlje Slovenija:

„Slovenski NECP ne uključuje jasnu definiciju energetskog siromaštva, niti bilo koje kvantificirane ciljeve, pa se napredak i učinkovitost mjera ne može pratiti. Iako NECP navodi da će definicija energetskog siromaštva s pokazateljima i ciljevima biti usvojena do 2021. godine, vlada bi trebala ubrzati proces. U okviru projekta EmpowerMed koji se financira sredstvima osiguranim iz Obzor 2020 programa, FOCUS će i dalje nastojati poticati bolja politička rješenja te pružati praktične mjere protiv energetskog siromaštva. Srećom, postoje i državni programi za suzbijanje energetskog siromaštva, poput potpore za ulaganja u energetsku učinkovitost i energetsko savjetovanje u kućanstvima, koje vodi Eko fond."

 

Izvještaj „Rješavanje energetskog siromaštva putem nacionalnih energetskih i klimatskih planova: prioritet ili prazno obećanje?“ je predstavljen na Right to Energy Forumu. Predstavnici Europske komisije, istraživači i predstavnici nevladinih organizacija koji su doprinijeli izvješću raspravljali  su o potrebnim sljedećim koracima za ubrzavanje politika i mjera za zaštitu Europljana pogođenih energetskim siromaštvom.

 

NAPOMENA

[1] EU direktiva o energetskoj učinkovitosti i direktive o zgradama zahtijevaju od država članica da ponude definicije, pokazatelje i rješenja za rješavanje energetskog siromaštva u svojim Dugoročnim strategijama obnove i NECP-ovima