Jedan od osnovnih prava Europskog stupa socijalnih prava je mogućnost pristupa osnovnim uslugama među kojima su pristup vodi, sanitarijama, zdravstvenoj zaštiti, energiji, prijevozu, financijskim uslugama i digitalnim komunikacijama. U izvještaju Pristup osnovnim uslugama za osobe niskih primanja za 2020. godinu Bežovan, Šućur i Babić pišu da u Hrvatskoj ne postoji jedinstvena definicija osnovnih usluga, ali da se one smatraju onim uslugama koje pokriva zajamčena minimalna naknada koju definira Zakon o socijalnoj skrbi. Uz zajamčenu minimalnu naknadu osnovu za čiju izračun određuje Vlada, Zakonom o socijalnoj skrbi građanima Republike Hrvatske  određena su i sljedeća prava: naknada za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrjeva, naknada za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratne naknade, naknade u vezi s obrazovanjem, osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknada do zaposlenja, socijalne usluge te naknada za ugroženog kupca energenata.

U Vodiču za socijalnu uključenost koji je pripremio Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije, Zagreb, socijalna isključenost se opisuje kao nesudjelovanje u društvu pri čemu se ona razlikuje u stupnju sudjelovanja jer „pojedinci mogu sudjelovati u većoj ili manjoj mjeri, a to ovisi o društvu o kojem se radi.“ Ujedno Bejaković naglašava da se „protagonisti razlikuju prema tome koji aspekti društva su bitni i na čemu se temelji odgovornost za nesudjelovanje.“ Ali i da se uzroci koji pogoduju nastanku socijalne isključenosti „mogu javljati na više razina: individualnoj (osobnoj, pojedinačnoj), u kućanstvima, zajednici i institucijama.“ Kada govorimo o mjerljivim pokazateljima socijalne isključenosti referiramo se na četiri dimenzije koje obuhvaćaju financijsko siromaštvo (dohodak), zaposlenost (tržište rada), zdravlje i obrazovanje pri čemu svaka pojedinačno, a najčešće u kombinaciji, doprinose većem stupnju socijalne isključenosti. Pojednostavljeno moglo bi se reći da niska razina obrazovanja, niska konkurentnost na tržištu rada ili nedostatak specifičnih i generičkih vještina doprinose nezaposlenosti koja dovodi do financijskog siromaštva te posljedično do narušenog zdravstvenog stanja uzrokovanog niskom kvalitetom života uslijed života u neadekvatnim građevinama izloženim plijesni, vlazi, nedostatku pitke vode ili sanitarnih čvorova, lošoj energetskoj učinkovitosti i tako u krug – loši životni uvjeti doprinijet će manjem stupnju obrazovanja, lošijem zdravstvenom stanju, većoj nezaposlenosti… Bejaković napominje da „u spirali koja doprinosi socijalnoj isključenosti isključenost se najčešće poima kao začarani krug koji ima tri sastavnice: isključenost iz tržišta rada zbog nezaposlenost i/ili niske zapošljivosti (marginalizacija na tržištu rada), siromaštvo, socijalna izolacija.“

Usprkos činjenicama da je pristup vodi, zdravstvenoj zaštiti ili energiji definiran kao pristup osnovnim uslugama, u Republici Hrvatskoj i dalje žive građani koji nemaju pristup ovim osnovnim uslugama. Jedan od njih je i korisnik usluga Gradskog društva Crvenog križa Zadar, koji stanuje svega 10-ak kilometara od centra Zadra, a koji istovremeno već godinama stanuje u građevini koja nema sanitarni čvor, pristup elektroenergetskoj mreži ili javnom vodovodu, iako su stupovi javne rasvjete i cijevi javnog gradskog vodovoda samo nekoliko metara od građevine kojoj stanuje. U okviru projekta Empowermed koji se financira sredstvima osiguranim iz Europskog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020, korisniku je instaliran fotonaponski sustav čime mu je osigurana električna energija dovoljna za napajanje dviju sijalica i nekoliko kućanskih aparata manje snage. Iako osiguravanje proizvodnje i pohrane ograničene količine električne energije preko ovog sustava za korisnika ne znači izlazak iz stanja teške materijalne deprivacije i socijalne isključenosti, u nekoj mjeri zahvaljujući Empowermed projektu korisniku je osigurano pravo na energiju. U našem intervju-u s Gradskim društvom Crvenog križa Zadar možete saznati dodatne informacije o korisnicima projekta Empowermed i stvarnom stanju na terenu.

Korisnik usluga Gradskog društva Crvenog križa Zadar se sasvim sigurno uklapa u spiralu socijalne isključenosti po statusu na tržištu rada, po stupnju obrazovanja, financijskom siromaštvu i zdravstvenom stanju. Dio razloga koji je doprinio njegovoj isključenosti zasigurno leži u vlastitom stupnju sudjelovanja koje se pokazuje kao nisko, međutim veće je pitanje koji dio odgovornosti leži na društvu – na obrazovnom sustavu – sustavu cjeloživotnog obrazovanja; tržištu rada – mogućnosti prekvalifikacije; zdravstvenom sustavu, sustavu socijalne skrbi. Može li se u situaciji socijalne isključenosti i/ili teške materijalne deprivacije očekivati isključivo državna intervencija preko više ili manje uređenih sustava ili je odgovornost ipak podijeljena između različitih dionika – vlade, jedinica lokalnih samouprava, organizacija civilnog društva, privatnog sektora i građana?