U jeku najavljenih poskupljenja energenata, što za sobom vuče i poskupljenje u svim ostalim sektorima, Vlada Republike Hrvatske je sredinom veljače predstavila paket mjera za ublažavanje rasta cijena energenata. Njime se planira limitirati rast cijena električne energije na 9,6% te plina na najviše 20%.

Kako bi se ublažio cjenovni udar na građane, poduzetnike i poljoprivrednike, mjere predviđaju smanjenje stope PDV-a na plin i neke poljoprivredne proizvode, subvencije na cijenu plina za kućanstva, promjene u sustavu naknada socijalno ugroženima te jednokratne naknade za umirovljenike. Cijeli paket mjera ima ukupnu vrijednost od 4,8 milijardi kuna.

Do povećanja cijena energenata došlo je uslijed cijelog niza razloga – od povećane potražnje i smanjenja proizvodnje plina, spora oko Sjevernog toka do ekonomske ovisnosti pojedinih regija o uvozu plina, ali i drugih energenata. Upravo stoga ulaganje u obnovljive izvore energije poput energije Sunca i vjetra mora postati vodeći prioritet u narednih nekoliko godina. Ne samo da će se prelaskom na obnovljive izvore smanjiti ovisnost o uvozu inozemnog plina i nafte, te smanjiti emisija stakleničkih plinova koji nastaju njihovim izgaranjem, već će se povećati i energetska i ekonomska neovisnost pojedinih regija.

U publikaciji Energija u Hrvatskoj za 2020. godinu, koju svake godine izrađuje i izdaje Energetski institut Hrvoje Požar (EIHP), navedeno je da je 2020. godine Hrvatska ukupno uvezla 307,82 PJ energije od čega se na prirodni plin odnosi 74,54 PJ, derivate nafte 100,79 PJ, sirovu naftu 83 PJ, a električnu energiju 25,53 PJ. Ostatak se odnosi na uvoz ugljena i koksa te drva i biomase. S druge strane, u Hrvatskoj je 2020. godine ukupno potrošeno 387,43 PJ energije pa lako je izračunati da skoro 80% potrebne energije korisnici iz Hrvatske dobivaju iz uvoza te da je energetski sustav u Hrvatskoj vrlo ovisan o kretanjima cijena na globalnom tržištu energenata.

U 2020. kao posljedica pandemije uzrokovane SARS-COVID-19 virusom i globalnog lock-downa dogodio se pad cijene energenata na globalnom tržištu. Međutim stručnjaci su već tada upozoravali da je takvo stanje neodrživo te da se u sljedećim godinama predviđa značajno povećanje cijena energije. Na žalost, politika rijetko kada na vrijeme uzima u obzir znanstvene modele i upozorenja pa su tako i mjere ublažavanja za predviđeno poskupljenje izrađene stihijski, a ne planski.

Bržu energetsku tranziciju koja bi građanima omogućila veću uključenost i energetsku neovisnost o tradicionalnim izvorima energije poput plina ili nafte i naftnih derivata te povećanje udjela obnovljivih izvora energije u energetskom miksu već godinama zagovaraju energetski stručnjaci, ali i organizacije civilnog društva. Međutim, iako je energetska tranzicija jedan od prioriteta cijelog niza preporuka europskih javnih politika, ona u Hrvatskoj u pravom smislu tranzicije i dalje nije zaživjela. Usprkos činjenici što su Hrvatskoj kao jednoj od država članica EU iz Fonda za oporavak i otpornost osigurana značajna sredstva iz kojih su se između ostaloga mogle financirati i mjere uključive energetske tranzicije, ona će u području energetike biti utrošena na projekte koji građanima neće olakšati prelazak na obnovljive izvore energije niti će ih u ikojoj mjeri osnažiti i učiniti energetski neovisnijima. Umjesto toga Vlada je kao odgovor na povećanje cijene energenata najavila niz „reformskih“ mjera koje se ponovno svode na vaučere. Za mjeru, koja je uvedena 2015. godine kao odgovor na problem s podmirivanjem troškova energije koju imaju ugroženi kupci energenata, a koja se financira iz solidarne naknade koju kupci električne energije plaćaju po svakom utrošenom kilovatsatu, nema podataka o uspješnosti, kao što nema preciznih podataka niti o točnom broju korisnika ili potencijalnom broju dodatnih korisnika.  Drugim riječima „reformska“ mjera u obliku vaučera ne samo da nije izravna pomoć države ugroženim kupcima energenata već je dodatni teret krajnjim kupcima iz kategorije kućanstava, s obzirom da se financira sredstvima koji građani i onako opterećenim visokim troškovima električne energije financiraju u obliku solidarne naknade. U prijedlogu reformskih mjera koje bi građanima trebale pomoći u podmirivanju njihovih energetskih potreba, Vlada je još jednom uspjela zanemariti kategoriju energetski siromašnih kućanstava koja nisu i ne moraju nužno korespondirati s kategorijom ugroženih kupaca energenata. Usprkos obećanju Vlade da će izraditi Program borbe protiv energetskog siromaštva, isti još uvijek ne postoji, a mjere za pomoć građanima koji žive u riziku od energetskog siromaštva se u nedostatku definicije i kriterija svode na mjere usmjerene na korisnike sustava socijalne skrbi. Ciljati s mjerama samo na ona kućanstva koja već primaju neki pomoći iz sustava socijalne skrbi, govori o tome da Vlada zanemaruje sve one kategorije građana koje si ne mogu osigurati podmirivanje elementarnih energetskih usluga, a koje već nisu u sustavu. Ranjive skupine građana poput jednoroditeljskih obitelji, umirovljenika, radnika koji primaju minimalnu plaću, građana koji žive ispod granice siromaštva, u većoj mjeri nisu obuhvaćene reformskim mjerama Vlade.

Mjere koje je vlada najavila, a koje na snagu stupaju od 1. travnja 2022. godine do 31. ožujka 2023. godine, kratkoročno će donijeti olakšanje za proračune kućanstava, poduzetnika i poljoprivrednika, no nikako se ne mogu identificirati kao trajno i održivo rješenje. Vlada bi ovo vrijeme trebala iskoristiti za analizu, istraživanje i mapiranje građana u riziku od energetskog siromaštva, za izračun učinkovitosti mjere u obliku vaučera, za uspostavu sustava monitoringa i evaluacije mjere, ali napokon i za uspostavu kvalitetnog zakonodavnog okvira koji je poticajan za uključivu energetsku tranziciju, te koji na jasan način propisuje dugoročnu pomoć energetski siromašnim građanima.

Povećanje cijena energenata u Hrvatskoj vjerojatno je za većinu građana bio iznenađenje ali stručna zajednica već duže vrijeme donositelje politika upozorava da je takav razvoj situacije neminovan, a prijašnji sustav cijena neodrživ. Vlada će mjerama ublažiti prvotni šok, no prijeko je potrebno da se građani osvijeste o trendu rasta cijena energenata koji će se nastaviti u budućnosti, a jedino dugoročno rješenje je da se međusobno solidariziraju i organiziraju te, uz potporu lokalnih organizacija civilnog društva i jedinica samouprave, pokrenu svoju energetsku tranziciju koristeći lokalno dostupne resurse i obnovljive izvore energije.

 

Autorice teksta: Maja Bratko i Miljenka Kuhar