Smjernice za kreiranje politika za borbu protiv energetskog siromaštva u sektoru privatnog najma nekretnina


Definirani su izazovi u kreiranju politika u Hrvatskoj

U sklopu ENPOR projekta izrađene su smjernice za kreiranje politika prema najboljoj praksi te su prilagođene specifičnim uvjetima u zemljama uključenih u projekt: Austrija, Njemačka, Estonija, Grčka, Hrvatska, Italija i Nizozemska. Cilj objavljenog dokumenta je predstaviti 10 političkih mjera za borbu protiv energetskog siromaštva u sektoru privatnog najma. Mjere su izradili partneri projekta ENPOR.

Dokument sadrži analitički prikaz svih provedenih aktivnosti po zemljama za poboljšanje 10 pilot politika u okviru ENPOR-a prema specifičnim potrebama energetski siromašnih kućanstava u sektoru privatnog najma u zemalja uključenih na projektu.

DOOR se odlučio za predlaganje poboljšanja Programa energetske obnove koji uključuje:

  • Program energetske obnove obiteljskih kuća i
  • Program energetske obnove višestambenih zgrada.

Mjere za poboljšanje politika koje su predložene za Hrvatsku su:

  • potaknuti različite institucije da predlože kriterije energetskog siromaštva i počnu pratiti poduzete mjere za suzbijanje  energetskog siromaštva;
  • predloženo je da se počne koristiti ICT alat kao što je informacijski sustav za upravljanje energijom kao ISGE koju vodi APN;
  • da se kućanstva čija će se energetska obnova financirati putem Javnog poziva upisuju u ICT alat kako bi se pratio učinak mjera.

ENPOR politika za Hrvatsku u ovom projektu su Programi energetske obnove te će se pratiti:

    • broj i dinamika otvaranja javnih poziva
    • broj vrsta programa (obiteljske kuće ili višestambene zgrade)
    • broju vrsta poziva (iznos sufinanciranja (40-70% ili 100%)
    • iznos sredstava
    • broj kućanstava obuhvaćenih pozivom,
    • ušteda primarne energije (GWh/god.)
    • smanjenje emisije stakleničkih plinova (u tCO2-ekv/godina)

Izazovi za kreiranje politika za borbu protiv energetskog siromaštva u Hrvatskoj:

  • ne postoji definicija energetski siromašnog građanina ili energetski siromašnog kućanstva;
  • nepostojeća suradnja između institucija – nema podataka o utjecaju energetskih programa na ranjive skupine građana;
  • nema podataka o broju građana u riziku od energetskog siromaštva i koliko je energetski siromašnih kućanstava sudjelovalo u energetskoj obnovi – također nema statističkih podataka o proširenim obiteljima (dvije generacije obitelji koje žive u istom kućanstvu);
  • nepostojeći jasno razrađeni kriteriji za građane koji su u riziku od energetskog siromaštva ili za energetski siromašna kućanstva;
  • programi energetske obnove energetski siromašnih kućanstava otvoreni 2020. godine uključivali su samo građane koji su već u sustavu socijalne skrbi i isključene su druge kategorije ugroženih skupina građana i građani u riziku od energetskog siromaštva ili energetski siromašne građane;
  • kriterije i mjere treba kreirati uzimajući u obzir prihode kućanstva/građana i troškove, ali uzimajući u obzir i potrošnju energije zgrade;
  • administracija za podnošenje zahtjeva za energetsku obnovu je previše komplicirana, zato bi se trebali osnovati centri/lokalni uredi/energetske agencije ili bi se državni/lokalni službenici trebali bi se osposobiti za pomoć u prijavi za potporu energetski siromašnim građanima/kućanstvima, te administrativna papirologija i prijavu treba biti pojednostalvjena;
  • Program energetske obnove višestambenih zgrada za razdoblje 2014. – 2020. proširen je kroz novi „Program energetske obnove višestambenih zgrada 2021.-2027.” koji bi trebao uključivati jasne kriterije za energetski siromašne građane;
  • fokus na tzv. besplatno podstanarstvo, koje uvijek uključuje dvije odvojene obitelji/kućanstva u istom stanu. Ova podskupina još nije ciljana i stanovi za iznajmljivanje uglavnom su bili izvan fokusa politike zbog nedostatka nacionalnih podataka.

Više o projektu možete pročitati OVDJE.