Objavljeno je šesto izdanje globalnog izvješća o stanju sektora zgradarstva i građevinarstva

Program Ujedinjenih naroda za okoliš (eng. United Nations Environment Programme, UNEP) objavio je šesto izdanje globalnog izvješća o stanju sektora zgradarstva i građevinarstva pod nazivom „2021 Global Status Report for Buildings and Construction“.

Izvješće, koje pruža kratki pregled globalnog godišnjeg napretka u građevinarstvu radi postizanja ciljeva Pariškog sporazuma, izradili su instituti UCL Energy Institute i Buildings Performance Institute Europe (BPIE) za Globalni savez za zgrade i građevinarstvo (eng. Global Alliance for Buildings and Construction, GlobalABC).

Rezultati Izvješća su sljedeći:

  • COVID-19 pandemija imala je neviđen utjecaj na građevinski sektor, što je rezultiralo padom izgradnje novih zgrada i značajnim promjenama u korištenju postojećih. To ujedno objašnjava zašto podaci o emisijama stakleničkih plinova za 2020. godinu pokazuju privremeno poboljšanje u smislu smanjenja emisija, što je uglavnom posljedica smanjenja gospodarske aktivnosti, a ne učinka provedenih mjera. U slučaju da se ne poduzmu mjere smanjenja emisija, procjenjuje se da će se emisije i potrošnja energije u zgradarstvu “oporaviti” te da će se za nekoliko godina približiti razinama iz 2019. godine.
  • Globalna potražnja za energijom u sektoru zgradarstva se smanjila se za 1% u 2020. u odnosu na prethodnu godinu, ali je relativni udio sektora u ukupnoj potražnji energije porastao na 36%, u odnosu na 35% u 2019. godini.
  • Emisije CO2 u zgradarstvu su se smanjile za 10% u 2020. u odnosu na 2019., kao rezultat promjene u korištenju energije povezane sa zgradama. Unatoč tome, globalni udio emisija CO2 povezane s korištenje energije u zgradarstvu i građevinarstvu, u odnosu na druge sektore, smanjio se samo za 1% (tj. 37% u 2020., u usporedbi s 38% u 2019.).
  • Ulaganja u energetsku učinkovitost u zgradarstvu porasla su za 11,4% u 2020. godini na oko 184 milijardi dolara, uz javnu potporu u EU (odvojeno od bilo kakvih poticaja). Po prvi puta od 2015. godišnja stopa rasta ulaganja u energetsku učinkovitost u tom sektoru prešla je 3%.

Kako bi se ostvarili ciljevi Pariškog sporazuma, sektori zgradarstva i građevinarstva moraju se dekarbonizirati do 2050. godine na globalnoj razini. Sve zemlje trebale bi iskoristiti priliku koju nudi oporavak nakon pandemije kako bi ubrzale transformaciju sektora. Istovremeno u sektoru zgradarstva potrebno je zadovoljiti predviđeno udvostručenje globalne potražnje za energijom u zgradama i njihove tlocrtne površine jer gospodarstva u razvoju nastavljaju odgovarati na rastuću potražnju za izgradnjom prostora i za energetskim uslugama. Emisije u zgradarstvu morat će se smanjiti tijekom cijelog njihovog životnog ciklusa kroz pristup koji sadržava tri aspekta: znatno smanjenje potražnje za energijom, dekarbonizacija sustava opskrbe električnom energijom (npr. korištenjem električne i toplinske energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije) i procjena ukupnih emisija CO2 u životnom ciklusu materijala (eng. embodied carbon). Prema tome, emisije iz materijala i one nastale tijekom građevinskih radova moraju se hitno riješiti kako bi se osiguralo da je novogradnja optimizirana za rješenja koja nude niske udjele ugljika tijekom cijelog njihovog životnog ciklusa.

Više informacija potražite ovdje.


Izašla je nova analiza o ulozi vodika u energetskoj tranziciji

Španjolska zaklada Fundación Renovables objavila je novu analizu pod nazivom „Uloga vodika u energetskoj tranziciji. Analiza i pozicioniranje“.

Analiza jasno ističe da bi vodik trebao imati komplementarnu ulogu u elektrifikaciji finalne potrošnje energije. U analizi je naglašeno da je jedino rješenje u energetskoj tranziciji održivi vodik koji nastaje elektrolizom vode kod koje se koristi električna energija koja je 100% proizvedena iz obnovljivih izvora energije, a proizvodnja vodika bi trebala biti što bliže mjestima potrošnje.

Ubrizgavanje vodika u plinsku mrežu trebalo bi se izbjegavati kako bi se izbjeglo korištenje fosilnih goriva te da se izbjegne smanjenje energetske vrijednosti vodika. Analizom se jasno želi pokazati da svaka alternativa vodiku pogoršava problem i usporava stvaranje gospodarstva s nultom stopom emisija stakleničkih plinova.

U analizi je objašnjeno da vodik proizveden iz obnovljivih izvora energije ima budućnost u deskarbonizaciji, ali treba se uzeti u obzir činjenica da se takvo rješenje mora razvijati racionalno u skladu s tehnološkom zrelošću koju međunarodne organizacije pozicioniraju tek nakon 2030. godine, zbog čega prijedlozi energetskih tvrtki o takvim rješenjima i medijska očekivanja nisu koherentna.

 

Izvor slike: Pixabay


Priključite se online debati o smanjenju emisija CO2 u cestovnom prometu u Srednjoj i Istočnoj Europi

Dana 22. rujna 2021. godine održat će se online debata, od 11:00 do 13:00 CET, pod nazivom „Kako smanjiti emisije CO2 u cestovnom prometu u zemljama Srednje i Istočne Europe?“. Debata će se održati na engleskom jeziku, a možete joj pristupiti na stranicama:

Iako emisije CO2 u prometu predstavljaju problem diljem Europe, čini se da regija Središnje i Istočne Europe ima veće izazove u postizanje klimatske neutralnosti u transportnom sektoru u odnosu na ostatak Europe. U zemljama tih regija u velikim količinama se koriste uvozni rabljeni automobili koji su odgovorni za emisije čija je razina znatno iznad prihvatljivih granica. Dosada politike su imale ograničen utjecaj na smanjenje korištenja vozila, a niža kupovna moć također je otežala prelazak na električna vozila u odnosu na Zapadnu Europu. U regiji Središnje i Istočne Europe brzo se razvio sektor cestovnog prometa, EU je ulagala u cestovne mreže u posljednjih 15 godina, kao mjera sustizanja razvijenih zemalja. Dodatni problem za navedene regije predstavlja relativno niska kvaliteta javnog prijevoza u usporedbi sa Zapadnom Europom, kao npr. razina integriranih željezničkih mreža, što zemljama Srednje i Istočne Europe daje mogućnost da na drugačiji način dekarboniziraju sektor cestovnog prometa. U skladu s time, na online debati saznajte odgovore na sljedeća pitanja: Koji je model dekarbonizacije primjeren za zemlje Središnje i Istočne Europe? Treba li EU biti proaktivna ili zanemariti specifične probleme regije Središnje i Istočne Europe? Kako bi se u zemljama Središnje i Istočne Europe mogla ostvariti učinkovita prometna politika za postizanje klimatskih ciljeva za 2030. ili 2050. godinu?

Izvor slike: Facebook