Ključni prijedlozi revizije Direktive EU-a o energetskoj učinkovitosti zgrada

Objavljen je Prijedlog o reviziji Direktive EU-a o energetskoj učinkovitosti zgrada koji je prilično sveobuhvatan, te predlaže nove odredbe i mjere.

Ključne točke Prijedloga su sljedeće:

  • Predloženi su obvezni minimalni standardi za energetsku učinkovitost (članak 9.) kako bi fokus bio na zgradama u najlošijem stanju. Sve javne i nestambene zgrade morat će imati energetski razred F do 2027. i E do 2030. Rok je produžen 3 godine za privatne stambene zgrade, tj. do 2030. sve privatne stambene zgrade moraju imati razred F i do 2033. energetski razred E. S obzirom na ponovne promjene sustava certificiranja razreda energetske učinkovitosti (vidi dolje), energetska obnova bi obuhvatila najmanje 15% cjelokupnog fonda zgrada EU-a do 2030. Države članice trebaju utvrditi rokove za postizanje viših energetskih razreda do 2040. i 2050., u skladu s dugoročnim ciljem – zgrade s nultim emisijama. Članak 9. također zahtijeva od država članica da poštuju minimalne zahtjeve za energetsku učinkovitost, uključujući odgovarajuće financijske mjere i tehničku pomoć, posebno za ranjiva i energetski siromašna kućanstva, te da prate društveni učinak provedenih minimalnih zahtjeva za energetsku učinkovitost.
  • Nacionalni planovi obnove zgrada (članak 3.) mijenjaju bivše dugoročne strategije obnove, s krajnjim ciljem transformacije nacionalnih fondova zgrada u zgrade s nultom emisijom do 2050. godine. Opseg planova, mjera i politika koji se trebaju primijeniti se proširuju u usporedbi s dugoročnim strategijama obnove. Za to su potrebne smjernice s nacionalnim ciljevima za 2030., 2040. i 2050. godinu s određenom godišnjom stopom obnove, uštedama energije i smanjenju emisija. Smjernice bi trebale imati integriraniji pristup prema dekarbonizaciji sustava grijanja, uključujući potpuno napuštanje fosilnih goriva u grijanju i hlađenju najkasnije do 2040. Cijeli okvir izvještavanja i praćenja je postrožen, a predložak se nalazi u Prilogu II. Vremenski okvir za izradu nacionalnih planova obnove zgrada usklađen je i integriran s nacionalnim energetskim i klimatskim planovima (NECP). Nacionalni planovi obnove bi se trebali ažurirati svakih 5 godina, a Komisija će ih pregledati te dati specifične preporuke za svaku državu članicu koja bi ih se trebala pridržavati, u suprotnom će morati ponuditi opravdanje zašto to ne čine.
  • Predstavljena je nova definicija zgrada s nultom emisijom, koje se definiraju kao zgrade visoke energetske učinkovitosti, gdje je potrebna vrlo mala količina energije koja se u potpunosti pokriva proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora na licu mjesta, iz zajednice obnovljivih izvora energije ili iz sustava daljinskog grijanja i hlađenja. Maksimalna granica za korištenje primarne energije zgrada s nultom emisijom određena je u Prilogu III. Ova definicija postavlja standarde za nove i postojeće zgrade, budući da je također uključena u definiciju duboke obnove.
  • Definicija dubinske obnove (članak 2.) se odnosi se na obnovu kojom se zgrada (prije 2030.) pretvara u zgradu gotovo nulte energije (nZEB) ili (nakon 2030.) u zgradu s nultom emisijom.
  • Nove zgrade (članak 7.) moraju biti u skladu s definicijom zgrada s nultom emisijom od 2030., dok nove javne zgrade već od 2027. godine. Do tada se nastavljaju primjenjivati prethodni zahtjevi za zgrade gotovo nulte energije. Države članice također su dužne u sustavu certificiranja energetske učinkovitosti prikazati životni ciklus potencijala globalnog zagrijavanja za sve nove zgrade od 2030., dok se za zgrade veće od 2000 m2 to predviđa od 2027. godine.
  • Do kraja 2024. godine države članice uvest će putovnice za obnovu zgrada (članak 10.), koje će uključivati plan obnove s koracima obnove koji su potrebni za pretvaranje zgrade u zgradu s nultim emisijama najkasnije do 2050., kao i očekivane koristi i informacije o financijskoj i tehničkoj podršci.
  • Strože odredbe o financijskim poticajima (članak 15.) trebali bi isključiti javnu potporu za ugradnju bojlera na fosilna goriva od 2027. Prijedlog također zahtijeva od država članica da, između ostalog, uspostave objekte za tehničku pomoć (npr. prema modelu “sve na jednom mjestu”) i usmjere financijske poticaje s prioritetom na ranjiva i energetski siromašna kućanstva.
  • Certifikati energetske učinkovitosti revidirani su kako bi se poboljšala njihova kvaliteta i pouzdanost. Proširen je raspon informacija koji trebaju sadržavati, smanjena je njihova valjanost za 5 godina i omogućen je zajednički predložak za bolju usporedivost (predložak se nalazi u Prilogu V koji je obavezan do kraja 2025.). Ono što je najvažnije, energetski razredi će se promijeniti i bit će malo dosljedniji: slovo A će odgovarati zgradama s nultom emisijom kako je definirano u članku 2, dok će slovo G odgovarati zgradama s najlošijim energetskim učinkom. Države članice će osigurati da preostali energetski razredi (od B do F) imaju ravnomjernu raspodjelu pokazatelja energetske učinkovitosti među energetskim razredima. Unatoč proširenju raspona granica prema kojima se moraju izdati certifikati energetske učinkovitosti, prijedlogu još uvijek nedostaje obveza da sve zgrade budu obuhvaćene certifikatima. Moraju se uspostaviti nacionalne javno dostupne baze certifikata energetske učinkovitosti (članak 19.) i unos podataka u Opservatorij EU-a za fond zgrada.

Za više informacija pregledajte:

Izvor slike: Pixabay