Toplinski otoci u gradovima postaju sve ekstremniji

gradovi


Temperatura u gradovima je sve veća, kao i rizik građana od zdravstvenih problema 

Površinske temperature više su u gradovima nego u ruralnim sredinama. Takva pojava poznata je kao toplinski otok i povećava rizik od bolesti i smrtnosti građana uzrokovanih kratkotrajnim toplinskim stresom.

Globalni model urbanih toplinskih otoka

Nova studija je po prvi puta na globalnoj razini obradila skup podataka u visokoj rezoluciji o toplinskim otocima za duže razdoblje prema kojima se mogu uočiti promjene u temperaturnim razlikama između urbanih i ruralnih sredina. Studiju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Bologni, Instituta Max Planck za biokemiju, Tehničkog sveučilišta u Hong Kongu i iz Zajedničkog istraživačkog centra u Ispri u Italiji.

Rezultati su pokazali da su u urbanim područjima diljem svijeta u razdoblju od 2003. do 2020. ekstremne kratkoročne (trodnevne) razlike u površinskim temperaturama tla između urbanog i ruralnog područja u prosjeku bile više nego dvostruko veće od medijana temperaturne razlike urbanog i ruralnog područja (središnja procjena temperaturne razlike tijekom toplog razdoblja za svaku godinu od 2003. do 2020.), i to s razlikama do 10oC na lokalnoj razini. Topla razdoblja su travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan za sjevernu hemisferu i listopad, studeni, prosinac, siječanj, veljača i ožujak za južnu hemisferu.

Sve veće razlike u temperaturi između urbane i ruralne sredine

U razdoblju 2003. – 2020. ekstremne temperaturne razlike između urbanog i ruralnog područja povećale su se za 31% u odnosu na 2003. To se može povezati sa sve većom urbanizacijom, češćim toplinskim valovima i ozelenjavanjem zemlje. U mnogim gradovima postoje žarišta gdje je temperatura toplinskih otoka za 10 – 15oC veća u usporedbi s hladnijim dijelovima grada.

To bi sve moglo pojačati toplinski stres u gradovima i povećati zdravstvene rizike do još neviđenih razina u najizloženijim i najranjivijim gradskim četvrtima u bliskoj budućnosti. Zato, upravljanje ekstremnom vrućinom u gradovima će biti veliki izazov za poboljšanje zdravlja i urbanog okoliša.

Najtopliji i najhladniji dijelovi grada

Iako svaki grad ima svoju jedinstvenu kombinaciju klime, geografije i unutarnje strukture, mogu se uočiti neki zajednički obrasci. Najtopliji dijelovi se često nalazi u industrijskim dijelovima gradova, gdje otpadna toplina (neiskorištena toplina koja nastaje pri pretvorbi energije ili proizvodnji), korištenje tamnog građevinskog materijala i odsutnost vegetacije mogu rezultirati pojavom toplinskih otoka visokih temperatura. Ostale lokacije s visokim temperaturama mogu biti zračne luke, željeznica i gusto naseljene siromašne četvrti u kojima kombinacija siromaštva, lošeg stanja kuća i ograničenog pristupa rashladnoj energiji može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.

Parkovi, zelene zone i jezera u gradovima, kao i blizina mora mogu smanjiti temperaturu i ublažiti intenzitet toplinskih otoka.

Rješenje za neistražene regije i manje gradove

Starije studije o toplinskim otocima istaknule su potrebu fokusiranja na područja u kojima urbani toplinski stres nije opširno analiziran, kako bi se mogle izraditi učinkovite politike ublažavanja urbanih ekstremnih temperatura. Rješenje za to su modeli urbanih toplinskih otoka, poput modela izrađenog u navedenoj studiji, koji bi mogao biti primjenjiv u urbanim naseljima diljem svijeta, uključujući nedovoljno istražene regije i manje gradove. Tako bi se dobilo novo znanje o ekstremnim temperaturama u gradovima i njihovima uzrocima.

Izvor teksta:

https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S095937802100220X#b0060

Izvor slike: Pixabay