Kraj najtoplijeg desetljeća u Europi s rekordnom 2020. godinom

Europska organizacija Copernicus Climate Change Service (C3S) objavila je podatke koji pokazuju da je globalno, 2020. godina izjednačena s prethodno rekordnom najtoplijom 2016. godinom. Time je 2020. godina zasjela na sami vrh ljestvice najtoplijih godina u Europi otkako postoje službena mjerenja i to kao 0.4°C toplija od 2019., prethodno najtoplije godine.

Temperatura zraka na visini od dva metra u 2020-toj u usporedbi s prosjekom razdoblja 1981-2010. Izvor: ERA5. Izvor: Copernicus Služba za klimatske promjene/ECMWF

Gotovo cijela sjeverna hemisfera imala je iznadprosječne temperature. Dijelovi Arktika i sjevernog Sibira zabilježili su u 2020. godini neka od najvećih godišnjih temperaturnih odstupanja od prosjeka, s amplitudom od 3°C, pa čak i preko 6°C za cijelu godinu. Osim toga, u drugoj polovici godine arktički led bio je znatno niži od prosjeka u to doba godine, s tim da su u srpnju i listopadu zabilježene najniže razine morskog leda za te mjesece.

C3S također izvještava da su koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi nastavile rasti do 2.3 ppm godišnje dosežući do sada neviđeni globalni maksimum od 413 ppm tijekom svibnja 2020. Maksimum je dosegnut unatoč izvanrednoj situaciji pandemijskog lockdowna, koji je rezultirao smanjenjem CO2 emisija iz fosilnih goriva od 7%.

Izvor: Sveučilište u Bremenu za Službu za klimatske promjene Copernicus (C3S) i Službu za nadzor atmosfere Copernicus (CAMS) koju provodi ECMWF

Slažemo se s voditeljem Službe za klimatske promjene Copernicus (C3S), Carlo Buontempo: „Nije iznenađenje da je posljednje desetljeće bilo najtoplije zabilježeno te je još jedan podsjetnik na hitnost ambicioznog smanjenja emisija kako bi se spriječili negativni klimatski utjecaji u budućnosti." Podatci nam pokazuju da nemamo više vremena za neaktivnost i dok se neto globalne emisije ne smanje na nulu ne možemo ublažiti utjecaj klimatske krize.

Više informacija o 2020. godini, mogu se pronaći ovdje: https://climate.copernicus.eu/sites/default/files/2021-01/C3S-Annualtempdata-2020.pdf


Čelnici Europske unije postigli dogovor o povećanju klimatskog cilja EU 2030 za smanjenje emisija stakleničkih plinova

Čelnici EU-a na sastanku u Bruxellesu složili su se oko prijedloga Europske komisije o povećanju klimatskog cilja za 2030. godinu za smanjenje emisija stakleničkih plinova na 55%, u odnosu na prethodno usuglašeni cilj od 40%. Ovo povećanje dolazi u trenutku približavanja pete godišnjice Pariškog sporazuma 12.12., ali nažalost ni njime se ne doseže razina smanjenja emisija potrebnih da bi EU pridonijela ograničavanju porasta temperature na 1,5 ° C.

U rujnu 2020. godine  Europska komisija je u svom Planu za klimatske ciljeve predložila najmanje 55% smanjenje neto emisija do 2030. godine,  kao prijeko potreban korak za postizanje klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. godine.

Iako ovaj pomak predstavlja značajan korak naprijed u odnosu na prethodni cilj, novi cilj također nije u skladu s najnovijim dostupnim rezultatima znanstvenih istraživanja i načelima Ujedinjenih naroda o pravičnosti koji zahtijevaju da se EU obveže na najmanje 65% smanjenja emisija do 2030. godine.

Također, suprotno prethodnom cilju, novi cilj je zapravo „neto“ i uključuje ponore ugljika iz sektora korištenja zemljišta i šumarstva. To znači da će se veliki emiteri, uključujući i promet u kojem emisije još uvijek rastu, morati manje dekarbonizirati kako bi se postigao dogovoreni cilj. Kao što je Komisija naznačila u svom Planu za klimatske ciljeve za 2030., ako EU bude uspješna u provedbi ciljeva vezanih uz biološku raznolikost, uklanjanje ugljika moglo bi predstavljati i do 5% emisija. U tom slučaju novi postavljeni cilj smanjenja emisija iznosi zapravo samo 50%.

Komentirajući ishod Europskog vijeća, Wendel Trio, direktor Mreže za klimatske akcije (CAN) Europe izjavio je:

Postizanje sporazuma o novom klimatskom cilju vitalan je i nužan korak koji će pomoći u ograničavanju eskalacije klimatske krize. Na predstojeću godišnjicu Pariškog sporazuma, EU sada mora uvjeriti druge velike proizvođače emisija da povećaju svoje klimatske ambicije za 2030. uoči COP26 sljedeće godine.

No s obzirom na duboku egzistencijalnu prijetnju s kojom se suočavamo, čelnici EU-a ne mogu dopustiti da se prekomjerne emisije nastave još jedno desetljeće i morat će povećati dogovoreni cilj. Znanost je jasna da je barem 65% smanjenja emisija pravi napredak. Europsko vijeće dalo je zeleno svjetlo institucijama EU da iduće godine nastave s nadogradnjom zakonodavstva EU. Sada je taj predmet u rukama Europskog parlamenta i Vijeća kako bi se zakonodavstvo EU uskladilo s povećanim ambicijama i ciljevima Pariškog sporazuma.

Žao nam je što su se čelnici složili oko postavljanja ciljeva za smanjenje emisija koji su u suprotnosti od ciljeva zaštite prirode i pozivaju Komisiju da osigura da svi budući zakoni drže strogu podjelu između ova dva procesa. "

Zaključke Vijeća možete pročitati ovdje: https://www.consilium.europa.eu/media/47296/1011-12-20-euco-conclusions-en.pdf.

Tekst je preuzet iz javnog priopćenja poslanog od strane Climate Action Network (CAN) Europe. DOOR podupire CAN-ovo stajalište te se slaže s navedenim osvrtom na donesenu odluku o povećanju klimatskog cilja EU 2030 za smanjenje emisija stakleničkih plinova.


Ozonska rupa se smanjuje, globalna temperatura i dalje raste

Međunarodni je dan zaštite ozonskog omotača. Obilježavamo ga u sjećanje na potpisivanje Montrealskog sporazuma kojim je 1987. godine stavljena točka na sve prijepore između znanstvenika koji su ukazivali na štetan utjecaj takozvanih freona na atmosferu i industrije koja je freone ugrađivala u hladnjake i klima uređaje.

Inače, Freon je zapravo trademark američke biotehnološke korporacije DuPont Company, a pod tim imenom podrazumijevamo zapravo klorofluorougljike, hidroklorofluorougljike i hidrofluorougljike te njihove sastojke. Za razliku od Kalodonta i Digitrona, robne marke čija imena koristimo za sve zubne paste i kalkulatore zbog mentalne lijenosti, nazivanje ovih kemijskih spojeva freonima čini se svakako opravdanim. Malčice je teže reći klorofluorougljik, hidroklorofluorougljik ili hidrofluorougljik, nego pasta ili kalkulator, zar ne?

Istraživanja o štetnosti ovih plinova počela su u 70-im godinama prošlog stoljeća kada je pokazano da se, 50 do 100 godina nakon dolaska ovih opakih plinova u srednju stratosferu, iz ultraljubičastim zračenjem razbijene molekule oslobađaju klor ili brom koji mogu razoriti velike količine stratosferskog ozona. Ozon je za ljude otrovan plin i kad ga se nakupi previše ovdje gdje živimo, izdajemo upozorenja da djeca i ostali osjetljivci ne dišu taj zagađeni zrak. Volimo ga, ipak, imati na visinama od 10 do 50 kilometara jer tamo predstavlja prirodnu zaštitu Zemlje od štetnog UV zračenja. Inače, ozonska rupa nije baš prava rupa. Naime, 1979. godine znanstvenici su prvi put primijetili da je debljina ozonskog sloja pala ispod 220 takozvanih Dobsonovih jedinica, a početkom osamdesetih primijetili su da se taj dramatični pad ponavlja svakoga proljeća. Ta je vrijednost proglašena kritičnim pragom, a sve ispod toga naziva se rupom.

Sve je ovo zapravo samo maleni dio priče o štetnom utjecaju antropogenih plinova na Zemljinu atmosferu što uzrokuje njezino pretjerano zagrijavanje iz čega opet proizlazi sve više i više posljedica na sve oblike života na plavom planetu. Ozonski sloj i klimatske promjene nalaze se, uostalom, rukom u ruci u zajedničkom Zakonu koji je stupio na snagu 1. siječnja ove godine, a budući da neki od plinova koji su koristili kao zamjena za plinove uništavače ozonskog sloja djeluju i kao staklenički plinovi, tako ih i treba tretirati. Kao i ozonska, klimatska kriza imala je neki povijesni znanstveni moment, odnosno nekoliko njih. Prve teze o tome da bi emitirani CO2 u atmosferi mogao imati štetne posljedice datiraju još iz 19. stoljeća, a znanstvena istraživanja o tome gomilaju se u posljednjih pedesetak godina. I klimatska kriza ima neke granice koje ne bismo smjeli prijeći da bismo sačuvali život ovakvim kakvoga danas poznajemo. Manje-više.

Samo 14 godina prošlo je od objava prvih znanstvenih rezultata koji dokazuju da freoni razaraju ozonski omotač do potpisivanja sporazuma kojim je dogovoreno da se ovi štetni plinovi postupno izbace iz upotrebe. Kofi Annan, tadašnji glavni tajnik Ujedinjenih naroda, proglasio je to najuspješnijim međunarodnim dogovorom u povijesti. Iz perspektive klimatskih promjena i današnje borbe, to je zaista impresivno kratak rok!

Dakako, bila je i ta borba dosta burna. Znanstvenoj tezi kemičara Rowlanda i Moline suprotstavili su se, logično, predstavnici aerosolne industrije nazivajući je znanstvenom fantastikom, hrpom smeća i potpunom besmislicom. Zvuči vam poznato? U zagovaranju borbe s klimatskom krizom s takvim se etiketama svakodnevno susrećemo, a predstavnicima fosilne industriji u napadima na znanstvenike pridružuju se i nebrojeni trolovi s titulama stečenim u par minuta skrolanja. Budući da su klimatske promjene višestruko složeniji problem od problema ozonskog omotača, i znanost je znatno kompleksnija, a studije brojnije.

Nakon zakonske regulacije kojom je utvrđen redoslijed i rokovi za izbacivanje freona iz sprejeva, a s obzirom na životni vijek vijek razarača u visokim slojevima atmosfere, tadašnja znanstvena predviđanja upućivala su na to da će se količina ozona u stratosferi vratiti na staro između 2050. i 2070. godine. Danas je NASA desetak godina opreznija.

Prvo privremeno zatvaranje ozonske rupe zabilježeno je 30 godina nakon potpisivanja Montrealskog protokola. Skoro 30 godina prošlo je i između govora koje su u Ujedinjenim narodima održale dvije djevojčice, dvanaestogodišnja Severn Cullis-Suzuki i šesnaestogodišnja Greta Thunberg, obje s bogatog sjevera, slučajno ili ne, upravo nasuprot područja nad kojim se nalazi ozonska rupa.

Odlučna, ali blaga, Severn je u lipnju 1992. jasno dala do znanja da je došla reći odraslima da moraju promijeniti način života. Naglasila je da se bori za budućnost svih generacija koje dolaze. Spomenula je izumiranje životinjskih vrsta i pitala UN-ovce jesu li se i oni u djetinjstvu brinuli o tome hoće li njihova djeca imati prilike vidjeti sve te organizme koje su oni poznavali. Rekla je da noću plače zbog onoga što odrasli rade zajedničkom planetu. Prozvala ih je i za to što ne znaju kako ukloniti kemikalije iz atmosfere.

Ozon su odrasli ipak spasili, no sve ostalo je i dalje neriješeno. I iako se Severn i danas bori za okoliš, nova su vremena donijela novu heroinu. I nove načine borbe i komunikacije. Tužna i ljuta Greta, kako se sama opisuje, u rujnu 2019. proziva neke druge odrasle kako se usuđuju pričati nam bajke. Namrštena i bijesna, kako su je neki drugi okarakterizirali, optužuje ih za prazne riječi kojima su ukrali njezine snove. Optužuje ih za sve aktivnosti kojima i dalje uništavaju planet i zrak koji ga okružuje. Jer, ako smo mogli provesti ono što je potpisano u Montrealu i imamo jasne dokaze da je znanost bila u pravu, krajnje je vrijeme da se uhvatimo onoga što je potpisano u Parizu.

Za razliku od ozonske rupe, globalna temperatura sve brže raste.

Tekst je napisala DOOR-ovka Dunja Mazzocco Drvar, možete ga pronaći i na portalu RTL.hr