Korištenje fluoriranih plinova u industriji EU-a nastavlja se smanjivati

Potrošnja hidrofluorougljikovodika (HFC) u europskoj industriji nastavila je opadati u skladu s obvezama EU-a prema sporazumima Ujedinjenih naroda, naglašeno je u novom izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) pod nazivom „Fluorirani staklenički plinovi u 2021.

Fluorirani plinovi su jedan od uzročnika klimatskih promjena i čine 2,3% ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU, prema posljednjim podatcima iz 2019. Koriste se u hladnjacima, klima uređajima i toplinskim pumpama. Smatraju se snažnim stakleničkim plinovima i regulirani su u EU od 2006. kako bi se smanjila njihova upotreba i utjecaj na globalno zagrijavanje.

Izvješće prikazuje prijavljene ažurirane podatke tvrtki iz sektora proizvodnje, uvoza, izvoza i podatke o uništavanju fluoriranih stakleničkih plinova u EU i Ujedinjenom Kraljevstvu za razdoblje 2007.-2020. Također, u Izvješću su prikazani ključni trendovi u opskrbi fluoriranih plinova u EU i prati napredak postupnog smanjivanja hidrofluorougljikovodika u okviru Uredbe EU-a o fluoriranim stakleničkim plinovima, Montrealskog protokola UN-a i Kigalijskog amandmana koji uključuje mjere kontrole za smanjenje hidrofluorugljikovodika (HFC). U industriji se zamjenjuju fluorirani plinovi proizvodima koji su prihvatljiviji za klimu.

U Izvješću su također navedeni podatci za različite količine fluoriranih plinova isporučenih za različite primjene u industriji.

U 2020., stavljanje hidrofluorougljikovodika na tržište diljem EU-a bilo je 4% ispod ukupne tržišne granice za istu godinu koja je postavljena sustavom kvota (2% u 2019.). Iako je potražnja za rashladnim sredstvima i dalje visoka, došlo je do pomaka u zamjeni fluoriranih plinova alternativama s nižim potencijalom globalnog zagrijavanja (GWP).

Ostali ključni zaključci Izvještaja su:

  • U 2020. ukupna opskrba fluoriranim plinovima u EU blago se povećala nakon kontinuiranog smanjenja od 2015. do 2019. Fluorirani plinovi se i dalje najviše koriste u rashladnim i klima uređajima.
  • Unatoč povećanju potrošnje hidrofluorougljikovodika (HFC) od 7% u usporedbi s 2019., potrošnja HFC-a u EU-u 2020. bila je 52% ispod maksimalne granice nametnute Kigalijskim amandmanom Montrealskog protokola.
  • EU je i dalje na putu postupnog smanjivanja HFC-a u okviru Uredbe EU-a o fluoriranim stakleničkim plinovima. Na tržištu diljem EU-a HFC je bio 4% ispod tržišne granice u 2020.
  • Budući da raspoložive kvote HFC-a nisu bile u potpunosti potrebne za pokrivanje potražnje, rezerva odobrenja za korištenje kvota za uvoz opreme za hlađenje, klimatizaciju i dizalice topline u okviru postupnog ukidanja HFC-a nastavlja rasti. Trenutna veličina rezerve odobrenja za korištenje kvota je oko sedam puta veća od količine takve opreme uvezene 2020. ili 111% maksimalne količine HFC-a u EU-u za 2021. godinu.

Izvor teksta: https://www.eea.europa.eu

Izvor slike: Pixabay


Plan EU-a za zelenu tranziciju

S obzirom na Europski zeleni sporazum i Europski zakon o klimi, cilj EU-a je postići klimatsku neutralnost do 2050. Kako bi se taj cilj ostvario potrebno je značajno smanjenje trenutnih razina emisija stakleničkih plinova u narednim desetljećima. Stoga, kao korak prema klimatskoj neutralnosti, EU je povećao svoju klimatsku ambiciju za 2030., obvezujući se na smanjenje emisija za najmanje 55% do 2030. godine.

Kako bi se postojeći zakoni uskladili s ambicijama za 2030. i 2050. godinu, u okviru tzv. paketa “Fit for 55”, EU radi na reviziji svog zakonodavstva koji se odnosi na klimu, energiju i promet.

Što je paket „Fit for 55“?

Paket “Fit for 55” skup je prijedloga za reviziju i ažuriranje zakonodavstva EU, te za pokretanje novih inicijativa s ciljem osiguravanja usklađenosti politike EU-a s klimatskim ciljevima dogovorenim od strane Vijeća i Europskog parlamenta.

Cilj paketa, kojeg je Komisija predstavila 14. srpnja 2021., je osigurati koherentan i uravnotežen okvir za postizanje klimatskih ciljeva EU-a. Okvir je:

  • pošten i društveno pravedan,
  • održava i jača inovativnost i konkurentnost industrije EU-a, istovremeno osiguravajući jednake uvjete u odnosu na gospodarske subjekte iz trećih zemalja,
  • podupire ulogu EU-a kao predvodnika u globalnoj borbi protiv klimatskih promjena.

Što je uključeno u paket?

Paket “Fit for 55” uključuje sljedeće zakonodavne prijedloge i političke inicijative:

  • reviziju EU sustava trgovanja emisijama (EU ETS), uključujući njegovo proširenje na brodarstvo, reviziju pravila za emisije iz zrakoplovstva i uspostavu zasebnog sustava trgovanja emisijama za cestovni prijevoz i zgrade,
  • reviziju uredbe o raspodjeli napora država članica s obzirom na ciljeve smanjenja emisija u sektorima koji su izvan sustava trgovanja emisijama,
  • reviziju uredbe o uključivanju emisija i uklanjanje stakleničkih plinova iz sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF),
  • reviziju direktive o obnovljivim izvorima energije
  • reviziju direktive o energetskoj učinkovitosti
  • reviziju direktive o razvoju infrastrukture za alternativna goriva
  • izmjenu i dopunu uredbe kojom se utvrđuju standardi emisija CO2 za automobile i kombije
  • reviziju direktive o porezu na energiju
  • mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama
  • inicijativu ReFuelEU Aviation za održiva goriva za zrakoplove
  • inicijativu FuelEU Maritime za zeleni europski pomorski prostor
  • Socijalni fond za klimatsku politiku

Uz paket predstavljena je i strategija EU-a za šume do 2030. godine.

Uloga Vijeća

Vijeće će raspravljati o paketu “Fit for 55” kako bi se formiralo zajedničko stajalište o prijedlozima i inicijativama navedenim u paketu. Prijedlozi se prvo prezentiraju i raspravljaju na tehničkoj razini, u okviru radnih skupina Vijeća odgovornih za određeno političko područje, prije nego što dođu do veleposlanika država članica EU-a u Coreperu.

Nakon toga, ministri EU-a, u različitim nadležnim sastavima Vijeća, razmjenjuju mišljenja o svakom prijedlogu i traže dogovor o zajedničkom stajalištu. To je osnova na temelju koje predsjedništvo Vijeća pregovara s Parlamentom radi postizanja zajedničkog dogovora s ciljem konačnog usvajanja svakog zakonodavnog akta.

Paket “Fit for 55” predstavljen je Vijeću u srpnju 2021. i o njemu se raspravljalo u formalnim i neformalnim nadležnim sastavima kroz nekoliko političkih područja, kao što su zaštita okoliš, energija, promet te gospodarstvo i financije.

Vizualni prikaz objašnjenja na koji način EU pokušava ostvariti zelenu tranziciju pogledajte u priloženoj infografici.

 

Izvor teksta: https://www.consilium.europa.eu/en/policies/green-deal/eu-plan-for-a-green-transition/

Izvor slike: Pixabay 

Dizajn infografike: Anja Vulinec


Komisija je objavila tri nova izvješća o djelovanju EU-a u području klimatske politike za 2020. godinu

Europska komisija je uz godišnje izvješće o stanju energetske unije objavila i tri izvješća o djelovanju EU-a u području klimatske politike za 2020. godinu: izvješće o djelovanju EU-a u području klime, izvješće o tržištu ugljika i izvješće o kakvoći goriva.

Izvješće o djelovanju EU-a u području klime

U izvješću je prikazano da su se u odnosu na 2019. emisije stakleničkih plinova u EU-27 tijekom 2020. godine smanjile za gotovo 10 %. Takav, dosad nezabilježen pad emisija se pripisuje pandemiji bolesti COVID-19. Isto tako, u Izvješću stoji da su se emisije u odnosu na 1990. ukupno smanjile za 31 %. To znači da je EU premašio svoj cilj iz Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) prema kojima je bilo potrebno do 2020. smanjiti emisije za 20 % u odnosu na 1990. godinu.

U usporedbi s 2019. emisije u sektorima u sustavu EU-a za trgovanje emisijama (ETS) naglo su pale 2020. godine. Emisije iz proizvodnje električne energije i najvećeg dijela industrijske proizvodnje pale su za 11,4 %, a emisije iz zračnog prometa za 63,5 %. Emisije u sektorima izvan ETS sustava: promet, zgrade, poljoprivreda i otpad, smanjile su se za 6 %.  Od uvođenja ETS sustava 2005. emisije su se smanjile za oko 43 %, čime je premašen cilj od 21 % iz zakonodavstva EU-a o ETS-u. U sektorima koji trenutačno nisu uključeni u ETS sustav emisije su bile 16 % niže nego 2005., čime je premašen cilj iz Odluke o podjeli napora. Ako se izuzme smanjenje emisija iz prometa 2020. zbog pandemije bolesti COVID-19, od 2005.  emisije iz prometa i poljoprivrede ostat će uglavnom nepromijenjene, zbog čega su potrebne dodatne mjere za njihovo smanjenje.

Također, države članice planiraju, usvajaju i provode politike i mjere za postizanje svojih trenutačnih ciljeva u podijeli napora do 2030. u okviru Uredbe o podijeli napora. Ako se objedine nacionalne politike koje se trenutno provode, u odnosu na 2005. EU-27 bi smanjio emisije obuhvaćene Odukom o podijeli napora za 22% do 2030. To je znatno ispod trenutačnih 30% ukupnog cilja smanjenja emisija i ambicioznijeg cilja od 40% predloženog u srpnja 2021. Čak i ako se provedu sve dodatne politike koje su prijavile države članice, ostvario bi se samo cilj od 30%. To ukazuje na potrebu država članica da planiraju i provedu dodatne mjere za ostvarivanje klimatskih ciljeva u sektorima obuhvaćenima Odukom o podijeli napora.

Neto uklanjanje stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u posljednjem desetljeću bilježio zabrinjavajući silazni trend. Razlog je sve veći udjel šuma koje sazrijevaju, sve češće prirodne nepogode, porasta potražnje za drvom i smanjena stopa pošumljavanja. Naime, sektor korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (eng. Land-use, Land Use Change and Forestry, LULUCF) može stvarati emisije stakleničkih plinova, ali i uklanjati CO2 iz atmosfere. Između 2013. i 2020. države članice obvezale su se osigurati da se emisije stakleničkih plinova i uklanjanje CO2 iz dodatnih aktivnosti uračunaju u cilj smanjenja emisija prema Kyotskom protokolu.

Izvješće o kakvoći goriva

U izvješću je istaknuta potreba za poduzimanjem daljnjih mjera kako bi se postigao cilj Direktive o kakvoći goriva da se intenzitet stakleničkih plinova u gorivima za promet smanji za najmanje 6% do 2020. u odnosu na 2010. 2019. godine je utvrđeno da je prosječni intenzitet stakleničkih plinova u gorivima pao za 4,3% u odnosu na 2010., dok je od 2018. postignuto godišnje smanjenje od samo 0,6 postotnih bodova. Uz to, u izvješću je naglašeno da su velike razlike u napretku među državama članicama te da gotovo sve moraju brzo djelovati kako bi se ostvario cilj za 2020.

Izvješće o tržištu ugljika

U izvješću je naglašeno da je sustav EU-a za trgovanje emisijama izdržao gospodarski pad uzrokovan pandemijom, te je i dalje stabilan. Cijena emisijskih jedinica ETS sustava povećala se od 2018., zbog čega su prihodi od prodaje na dražbi, namijenjeni državama članicama, porasli s 3,2 milijarde eura u 2013. na 14,4 milijarde eura u 2020. godini. Iste godine 76% tih prihoda iskorišteno je ili se planira iskoristiti za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva. Osim toga, sve veći broj projekata u području klime financiranih sredstvima EU-a financira se monetizacijom emisijskih jedinica u okviru programa NER 300, Inovacijskog fonda i Fonda za modernizaciju.

Komisija je za predstojeće godine predložila jačanje i proširenje uloge određivanja cijena ugljika, kao dio paketa za ostvarivanje ciljeva Europskog zelenog sporazuma usvojenog u srpnju 2021., kako bi EU mogla ostvariti svoje još ambicioznije klimatske ciljeve.

Izvor slike: Pxabay


Više od 40 zemalja obećale su napustiti korištenje ugljena

Na konferenciji o klimi COP26 više od 40 zemalja obećale su prekinuti sva ulaganja u novu proizvodnju energije iz ugljena, koji najviše doprinosi klimatskim promjenama od svih fosilnih goriva. Uz to, potpisnici sporazuma, koji je neobvezujući, složili su se da će bogatije zemlje postupno odustati od korištenje ugljena do 2030-ih, a siromašnije zemlje do 2040-ih.

Zemlje koje u velikim količinama koriste ugljen poput Poljske, Vijetnama i Čilea su se također obvezale napustiti korištenje ugljena, no najveće zemlje koje su ovisne o ugljenu poput Kine, SAD-a i Indije nisu pristale na takav dogovor. Međutim, u drugom sporazumu se 20 zemalja obvezalo, uključujući SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanadu i Novi Zeland, da će ukinuti javno financiranje projekata u kojima se  koriste fosilna goriva bez tehnologije za hvatanje i skladištenje ugljičnog dioksida u inozemstvu do kraja 2022. godine.

Zemlje poput Južne Afrike, Poljske i Indije trebat će velika ulaganja kako bi svoj energetski sektor učinili „čišćim“. S obzirom na to, pitanje je koliko će sredstava razvijene zemlje trebati izdvojiti kako bi se ostvarili planovi za prestanak korištenja ugljena u zemljama u razvoju. Velika Britanija, Njemačka i SAD dodijelile su Južnoj Africi 8,5 milijardi dolara kako bi napustila korištenje ugljena. Druge zemlje su također zainteresirane slijediti primjer Južne Afrike.

Iako je postignut napredak u smanjenju upotrebe ugljena na globalnoj razini, u 2019. godini se iz njega proizvelo oko 37% električne energije u svijetu.

Izvor teksta: https://www.bbc.com/news/science-environment-59159018

Izvor slike: Pixabay


Novo izvješće Europske agencija za okoliš procjenjuje da je EU ostvarila klimatske i energetske ciljeve za 2020. godinu

U izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) pod nazivom „Trendovi i projekcije u Europi 2021.“ procjenjuje se da je EU postigla svoja tri klimatska i energetska cilja za 2020. godinu, a to su: smanjenje emisija stakleničkih plinova za 20% u usporedbi s razinama iz 1990. godine, povećanje udjela korištenja obnovljivih izvora energije na 20% i povećanje energetske učinkovitost za 20 %. Izvješće se temelji na konačnim klimatskim i energetskim podacima za 2019., te preliminarnim podacima za 2020. godinu.

Glavne točke Izvještaja su:

  • U 2020. godini emisije iz EU 27 pale su za 31% (34% neto emisija), u usporedbi s razinama iz 1990. godine, što je veliko prekoračenje zadanog cilja od -20% za 2020. godinu. Godišnje smanjenje emisija između 2019. i 2020. iznosilo je nevjerojatnih 10% (u usporedbi s godišnjim smanjenjem od 4% u prethodnoj godini) za što je najveći uzrok COVID-19 pandemija.
  • Ukupno smanjenje emisija sustavom EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama (EU ETS) je bilo glavni pokretač većine smanjenja emisija i pridonijelo je ostvarenju cilja više od sektora obuhvaćenih Uredbom o podjeli napora.
  • U 2020. godini EU je postigla 21,3% udjela energije potrošene iz obnovljivih izvora.
  • U 2020. potrošnja finalne i primarne energije u EU pala je ispod referentne razine od 20% za 2,6% i 5%, odnosno 22,6% i 25%.
  • 6 država članica EU-a: Bugarska, Cipar Finska, Njemačka, Irska i Malta nisu uspjele postići svoje nacionalne kvote emisija za 2020. godinu i morat će iskoristiti svoju dostupnu fleksibilnost kako bi prikrile svoje nacionalne nedostatke. Njemačka, Irska i Malta nisu uspjeli postići svoj ukupni cilj Uredbe o podjeli napora za 2020. godinu.
  • Irska, Nizozemska i Luksemburg su na vrhu liste s obzirom na povećanje udjela obnovljivih izvora energije između 2019. i 2020. Međutim, ove 3 zemlje iskoristile su mehanizam za ostvarivanje direktive o obnovljivim izvorima energije, tzv. prijenos statističkih podataka iz zemalja poput Danske i Estonije. Osim njih i Belgija je iskoristila statistički transfer. Isključujući statističke transfere, Portugal, Austrija i Švedska bile su države članice koje su imale najveći porast udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji u 2020.
  • 22 države članice postigle su svoje ciljeve za obnovljive izvore energije za 2020., što znači da 5 nije postiglo svoj cilj. Belgija, Rumunjska i Slovenija su blizu ispunjavanja ciljeva, a Francuska i Poljska su najudaljenije od svojih ciljeva za obnovljive izvore energije za 2020.
  • Italija, Španjolska i Nizozemska su na vrhu po smanjenju konačne potrošnje energije, dok su Italija, Španjolska, Francuska, Njemačka i Rumunjska na vrhu po smanjenju potrošnje primarne energije.
  • Procjenjuje se da je 19 država članica postiglo svoje nacionalne indikativne ciljne za energetsku učinkovitost za 2020., što znači da 8 država članica nije postiglo svoj cilj. Belgija, Bugarska i Nizozemska premašile su nacionalne ciljeve za potrošnju primarne energije za 2020., a Austrija, Belgija, Bugarska, Njemačka, Mađarska, Litva i Slovačka premašile su svoj nacionalni cilj za finalnu potrošnju energije.

Izvor slike: Pixabay


Kroz natjecanje za vrijedne nagrade učenici su naučili na koje načine mogu pomoći klimi

U sklopu projekta „Moja učinkovita škola 7“ održali smo u utorak, 26. listopada 2021., predavanja učenicima petih razreda OŠ Lovre pl. Matačića. Učenicima smo objasnili što znače klimatske promjene, efekt staklenika i globalno zagrijavanje te smo im pokazali na koje načine mogu sami mijenjati navike kojima bi smanjili emisije stakleničkih plinova. Zatim su učenici imali priliku sami predložiti na koje načine bi oni ublažili klimatske promjene, pri čemu im je objašnjeno koje su mjere najjednostavnije i najučinkovitije. Uz to, učenici su izradili kartice najvažnijih stakleničkih plinova pri čemu su saznali gdje nastaju i koja im je uloga u prirodi. Oni koji su napravili najbolju karticu stakleničkog plina i ponudili najkreativnije prijedloge ublažavanja klimatskih promjena osvojili su vrijedne nagrade: mikroskop, solarni robot i kompas. Čestitamo pobjednicima te zahvaljujemo i ostalim učenicima na trudu i kreativnom radu!

Projekt se provodi uz financijsku potporu Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Grada Zagreba od 1. travnja do 31. prosinca 2021. godine.


Nova predavanja u sklopu projekta „Moja učinkovita škola 7“ s raznim vrijednim nagradama za učenike

U sklopu projekta „Moja učinkovita škola 7“ DOOR će 26. listopada 2021. godine održati predavanja petim razredima OŠ Lovre pl. Matačića o globalnom zagrijavanju, efektu staklenika, klimatskim promjenama i kako učenici mogu pomoći svojim svakodnevnim djelovanjem. Nakon što učenici budu upoznati s mjerama ublažavanja klimatskih promjena, imat će priliku predložiti mjere koje oni sami mogu provoditi te koje bi vlade diljem svijeta trebale provoditi. Osim toga, učenici će imati priliku upoznati se s ključnim stakleničkim plinovima kroz kreativni rad tj. izrađivanjem kartica za svaki staklenički plin koje će uključivati personaliziranu ilustraciju plinova, informacije kako nastaju i kako se njihove emisije mogu smanjiti. Na kraju će biti provedena kratka provjera znanja o naučenome, a učenici koji su najpozornije slušali osvojit će vrijedne nagrade od mikroskopa s cijelom opremom za istraživanje, robota koji se kreće pomoću solarne energije do National Geographic kompasa. Uz to, škola će dobiti vrijednu opremu za pomoć tijekom nastave, kao što su vakuum plastični šestari i zvučnici za PC radi lakšeg održavanja i praćenja nastave.

Projekt se provodi uz financijsku potporu Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Grada Zagreba od 1. travnja do 31. prosinca 2021. godine.

Izvor slike: Pixabay


Objavljeno je šesto izdanje globalnog izvješća o stanju sektora zgradarstva i građevinarstva

Program Ujedinjenih naroda za okoliš (eng. United Nations Environment Programme, UNEP) objavio je šesto izdanje globalnog izvješća o stanju sektora zgradarstva i građevinarstva pod nazivom „2021 Global Status Report for Buildings and Construction“.

Izvješće, koje pruža kratki pregled globalnog godišnjeg napretka u građevinarstvu radi postizanja ciljeva Pariškog sporazuma, izradili su instituti UCL Energy Institute i Buildings Performance Institute Europe (BPIE) za Globalni savez za zgrade i građevinarstvo (eng. Global Alliance for Buildings and Construction, GlobalABC).

Rezultati Izvješća su sljedeći:

  • COVID-19 pandemija imala je neviđen utjecaj na građevinski sektor, što je rezultiralo padom izgradnje novih zgrada i značajnim promjenama u korištenju postojećih. To ujedno objašnjava zašto podaci o emisijama stakleničkih plinova za 2020. godinu pokazuju privremeno poboljšanje u smislu smanjenja emisija, što je uglavnom posljedica smanjenja gospodarske aktivnosti, a ne učinka provedenih mjera. U slučaju da se ne poduzmu mjere smanjenja emisija, procjenjuje se da će se emisije i potrošnja energije u zgradarstvu “oporaviti” te da će se za nekoliko godina približiti razinama iz 2019. godine.
  • Globalna potražnja za energijom u sektoru zgradarstva se smanjila se za 1% u 2020. u odnosu na prethodnu godinu, ali je relativni udio sektora u ukupnoj potražnji energije porastao na 36%, u odnosu na 35% u 2019. godini.
  • Emisije CO2 u zgradarstvu su se smanjile za 10% u 2020. u odnosu na 2019., kao rezultat promjene u korištenju energije povezane sa zgradama. Unatoč tome, globalni udio emisija CO2 povezane s korištenje energije u zgradarstvu i građevinarstvu, u odnosu na druge sektore, smanjio se samo za 1% (tj. 37% u 2020., u usporedbi s 38% u 2019.).
  • Ulaganja u energetsku učinkovitost u zgradarstvu porasla su za 11,4% u 2020. godini na oko 184 milijardi dolara, uz javnu potporu u EU (odvojeno od bilo kakvih poticaja). Po prvi puta od 2015. godišnja stopa rasta ulaganja u energetsku učinkovitost u tom sektoru prešla je 3%.

Kako bi se ostvarili ciljevi Pariškog sporazuma, sektori zgradarstva i građevinarstva moraju se dekarbonizirati do 2050. godine na globalnoj razini. Sve zemlje trebale bi iskoristiti priliku koju nudi oporavak nakon pandemije kako bi ubrzale transformaciju sektora. Istovremeno u sektoru zgradarstva potrebno je zadovoljiti predviđeno udvostručenje globalne potražnje za energijom u zgradama i njihove tlocrtne površine jer gospodarstva u razvoju nastavljaju odgovarati na rastuću potražnju za izgradnjom prostora i za energetskim uslugama. Emisije u zgradarstvu morat će se smanjiti tijekom cijelog njihovog životnog ciklusa kroz pristup koji sadržava tri aspekta: znatno smanjenje potražnje za energijom, dekarbonizacija sustava opskrbe električnom energijom (npr. korištenjem električne i toplinske energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije) i procjena ukupnih emisija CO2 u životnom ciklusu materijala (eng. embodied carbon). Prema tome, emisije iz materijala i one nastale tijekom građevinskih radova moraju se hitno riješiti kako bi se osiguralo da je novogradnja optimizirana za rješenja koja nude niske udjele ugljika tijekom cijelog njihovog životnog ciklusa.

Više informacija potražite ovdje.


Studija koja nudi prijedloge za bolje upravljanje energetskom tranzicijom

Izašla je nova studija pod nazivom „European Governance of the Energy Transition“ o tome na koji način povećati ulaganja i osigurati postizanje klimatskih i energetskih ciljeva do 2030. godine. Ključna otkrića studije koju su izradili neprofitna organizacija Enel Foundation i konzultantska tvrtka European House Ambrosetti u suradnji s tvrtkom Enel, su sljedeća:

Sljedećih 10 godina bit će ključne u ograničavanju globalnog zagrijavanje ispod 1,5 oC, dok je cilj Europe postati globalni predvodnik u energetskoj tranziciji. Komisija je revidirala ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova s 40% na 55% do 2030. u odnosu na razine iz 1990. Ostvarenje takvog ambicioznog cilja bi omogućilo EU da bude bliže ostvarenju klimatske neutralnosti do 2050.
Za postizanje ciljeva do 2030. potrebno je zadovoljavanje trenutačnih potreba za ulaganje u sektore (transport, zgradarstvo, obnovljivi izvori energije, elektroenergetska mreža i industrija) koji će biti dio energetske tranzicije. Za EU je potrebno 3564 milijarde eura čime bi se u sljedećih 10 godina akumulirao BDP od preko 8 milijardi eura.
S obzirom na dosadašnji tempo, Europa bi postigla svoj cilj smanjenja stakleničkih plinova za 55% tek u 2051., a ne u 2030. godini, kako je planirano. Osim smanjenja stakleničkih plinova koji bi kasnili 21 godinu, Europa bi kasnila i u postizanju ciljeva povećanja udjela obnovljivih izvora energije u proizvodnji za 40% (2043.) i povećanja energetske učinkovitosti za 36% (2053.) koji su također planirani da se ostvare do 2030.
Kašnjenje s postizanjem klimatskih i energetskih ciljeva EU-a je uzrokovano nedostatkom upravljanja energetskom tranzicijom.
U studiji je upravljanje energetskom tranzicijom definirano kao skup uloga, pravila, postupaka i alata (na zakonodavnoj, provedbenoj i nadzornoj razini) čiji je cilj postizanje strateških i operativnih ciljeva koji su:

  • postavljanje klimatskih, energetskih i ekoloških ciljeva te njihovo učinkovito postizanje;
  • maksimalna sinergija između svih uključenih sektora i aktera, uključujući institucije EU-a i države članice te zemlje izvan EU-a;
  • učinkoviti raspored potrebnih ulaganja;
  • osiguravanje jednostavnih procesa i postupaka te postavljanje odredbi o odgovornosti, kontroli i provedbi,
  • osiguravanje provođenja aktivnosti i postizanje rezultata.

Postojeće europsko upravljanje energetskom tranzicijom ima tri izazova:

  • Energija je zajednička i pripada svim državama članicama i EU koji mogu po tom pitanju donositi zakone i pravno obvezujuće akte.
  • Potreba za „neizravnom“ provedbom. Sustav koji se temelji na obvezujućim ciljevima na razini EU-a i neobvezujućim ciljevima država članica (s izuzetkom smanjenja stakleničkih plinova, koji je obvezujući i na razini država članica) usklađen je sa sustavom „neizravne“ provedbe. Planom oporavka EU se postupno okreće prema sustavu u kojem su države članice odgovorne za dobro korištenje golemih sredstava koje je osigurala Komisija. To zahtijeva hitnu i koordiniranu akciju država članica radi utvrđivanja i provedbe jednog od najvećih investicijskih programa u povijesti, osiguravajući pravodobnu koordinaciju različitih javnih i privatnih aktera, dok se istovremeno rješava neučinkovitost sadašnjeg sustava.
  • Potreba za jačanjem novog mehanizma upravljanja ciljevima politike. Trenutni mehanizam za upravljanje ciljevima politike i njihovog prenošenja u nacionalne planove i dalje se temelji na viziji Plana oporavka koji je uzrokovao neke neučinkovitosti. Ciljevi za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost utvrđeni u „Okviru za klimu i energiju do 2030.“ nisu obvezujući na razini država članica, već samo na razini EU-a, dok je cilj za smanjenje emisija stakleničkih plinova izravno obvezujući za države članice. Zbog toga, sve države članice ne rješavaju ciljeve EU-a na odgovarajući način, a njihovi su rezultati vrlo neujednačeni i nezadovoljavajući. Ciljevi država članica i njihovo djelovanje u postizanju tih ciljeva moraju se brzo uskladiti s mogućnostima koje nude raspoloživi resursi Plana oporavka.

S obzirom na navedene izazove, u studiji je ponuđeno sedam prijedloga za rješavanje problema upravljanja energetskom tranzicijom, a oni su:

  • provedba jačeg oblika suradnje u upravljanju energetskom tranzicijom, službeno priznajući njezinu ključnu ulogu;
  • usvajanje regionalnog pristupa za poboljšanje integracije tržišta EU-a;
  • poticanje na međunarodnoj razini uspostavu mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM);
  • promoviranje učinkovitijeg mehanizma da nacionalno determinirani doprinosi (NDC) budu u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma;
  • pojednostavljenje postupka autorizacije za elektrane na obnovljive izvore energije i davanje prednosti mjerama povećanja energetske učinkovitosti;
  • izrada homogeniziranog i standardiziranog mehanizma interakcije između lokalne vlasti i operatora distribucijskog sustava i sustava skladištenja energije;
  • promoviranje potpune integracije jedinica lokalnih i regionalnih samouprava i klastera tvrtki na lokalnoj razini, ekosustava inovacija i energetskih zajednica s nacionalnom distribucijskom mrežom.

Izvor slike: Pixabay


DOOR i ove godine educira učenike osnovnih škola u sklopu projekta „Moja učinkovita škola 7“

U srijedu, 29. rujna 2021. godine, u OŠ Lovre pl. Matačića održat ćemo predavanja šestim razredima i educirati učenike o klimi, načinima smanjenja potrošnje energije te ublažavanju klimatskih promjena pomoću edukativnih vježbi i debata koje će osnažiti učenike i potaknuti ih na primjenu kritičkih vještina prilikom samostalnog informiranja. Učenicima će se pokazati kako kupovina odjeće proizvedene u inozemstvu utječe na emisije stakleničkih plinova na način da će svatko popisati zemlje iz kojih je proizvedena odjeća koju nose te će se prikazati udaljenost tih zemalja i izračunati emisije CO2. Uz to, učenici će u manjim grupama imati prilike istražiti i prezentirati argumente za određene teme, kao što su: koji je najbolji način prijevoza, kako najučinkovitije uštediti energiju u svom domu, koji su najbolji načini educiranja drugih o ublažavanju klimatskih promjena i dr.

Projekt se provodi uz financijsku potporu Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Grada Zagreba od 1. travnja do 31. prosinca 2021. godine.