Pregovori o Europskom klimatskom zakonu

Jedan od ključnih ciljeva Zakona o klimi jest uključivanje u Zakon ciljeva za dostizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine te uključivanje ovih ciljeva u zakonodavni okvir EU. Budući da je u tijeku završna faza trijaloga, Vijeće i Parlament se napokon moraju usuglasiti oko ključnih, ali i kontroverznih pitanja, tvrdi Wendel Trio, direktor CAN Europe.

Naime, u prosincu 2020. čelnici Europske unije dogovorili su ambiciozniji klimatski cilj – smanjenje neto emisija od najmanje 55% na razini EU. Međutim, ni ovaj novi ambiciozniji cilj, nije dovoljno ambiciozan da ostvari cilj Pariškog sporazuma – ograničavanje porasta temperature na 1,5 ° C. Stoga bi Zakon o klimi morao postaviti ambiciozniji cilj od cilja usuglašenog u prosincu, a kako bi se porast temperature zaista i ograničio na dogovorenih 1,5 ° C. Otkako je Europska komisija predložila Zakon o klimi, Parlament je bio aktivan u izmjeni prijedloga s nekoliko konstruktivnih i inovativnih elemenata, dok su države članice bile suzdržanije. S obzirom da su pred Vijećem i Parlamentom posljednji mjeseci trijaloga, potrebno je pažljivo uspostaviti ravnotežu između brzog završavanja pregovora s ciljem osiguravanja paketa zakonodavnih prijedloga koji je prikladan za cilj od 55%, a  koji je planiran za lipanj, i brzog donošenja odluke kojom se ne uspijeva ispuniti potencijal Zakona da uspostavi čvrsti i jasan zakonodavni okvir. Važno je naglasiti da Europski parlament zagovara cilj od 60% smanjenja emisija i uključivanje emisija iz međunarodnog zrakoplovstva i brodarstva u izračun cilja. Emisije iz međunarodnog prijevoza djelomično su bile uključene u izračun cilja od najmanje 40% za 2030. i nema valjanog razloga da ih se sada ne uključi.

Zakon o klimi predstavlja priliku za uspostavljanje znanstveno utemeljenog mehanizma odlučivanja, uspostavljanjem neovisnog znanstvenog savjetodavnog tijela. Sukladno prijedlogu Europskog parlamenta, ovo bi tijelo okupljalo vrhunske znanstvenike iz različitih relevantnih disciplina, kao što su ekonomija, klimatologija, sociologija… iz različitih država članica, dajući pri tom neovisne, stručne i transparentne savjete donositeljima odluka na EU razini. Na taj bi način doprinosili kvaliteti javne rasprave, ali i povećanju odgovornosti donositelja odluka. Sve dok se bi ovo tijelo bio uistinu neovisno, bez ikakvog utjecaja interesa različitih dionika, ono bi uvelike moglo ojačati okvir upravljanja EU-om.

Ključno je da Zakon o klimi uspostavi okvir kojim bi se zainteresiranoj javnosti omogućilo sudjelovanje u njegovu donošenju, ali i implementaciji i to ne samo na deklarativnoj razini već i u praksi. Europski parlament predlaže da se u tekst Zakona doda i odredba koja bi omogućila nevladinim organizacijama i pogođenim pojedincima mogućnost žalbe nacionalnim sudovima u onim slučajevima u kojima država članica narušava EU zakonodavstvo. Primjerice država članica bi mogla odlučiti da da nema savjetovanja sa zainteresiranom javnošću ili bi mogla u potpunosti propustiti razmotriti zahtjeve koje pred vladu pojedine države članice stavlja Klimatski zakon ili odredbe nacionalnog energetskog i klimatskog plana odnosno nacionalne dugoročne strategije. U takvim bi slučajevima nevladine organizacije i ugroženi pojedinci imali mogućnost žalbe pred nacionalnim sudovima.

Stoga je upravo sada kada je u tijeku završna faza trijaloga oko prihvaćanja konačnog teksta Zakona o klimi, ključno postizanje jedinstvenog mišljenja oko njegove važnosti za budući razvoj EU, ali i zagovaranje ambicioznijeg cilja na razini EU.

Tekst i infografika preuzeti su od CAN Europe.